Muslimani ne štite dovoljno kršćane

Ridwan as-Sayyid se ne obazire na žestoke kritike kojima ga obasipaju. Ovaj 61-godišnji islamolog sa Libanskog univerziteta Al-Azhar u Bejrutu prigovara utjecajnim islamskim institucijama i osobama koje važe za religiozne autoritete pasivnost kada se radi o zaštiti kršćana. Samo ukazivanje na tolerantnost ukorijenjenu u islamu nije dovoljno. As-Sayyid zahtijeva od svih islamskih institucija da se založe za zaštitu prava svih građana u njihovim državama:

„Od arapskih vlada bi se moralo glasno i nedvosmisleno zahtijevati da ponovo uspostave vladavinu građanskih prava. One moraju uspostaviti vladavinu religijskih sloboda i jednakost za sve građane. Ali one to ne čine. I to ne zbog toga što islamske institucije sumnjaju u ta prava. Ne, već zbog toga jer oni dobro znaju, da će na taj način naljutiti vlastodršce. Problemi koje mi imamo, sa kršćanima ili između sunita i šiita, dešavaju se u ime religije, a univerzitet Al-Azhar, jednako kao različiti imami, predstavnici su islama. Dakle i oni moraju nešto poduzeti. Na kraju krajeva, oni su za to odgovorni.“

Kraj suživota?

Ridwan as-Sayyid je vrlo prisutan u brojnim nadregionalnim arapskim listovima. On govori o kraju historijske tradicije zajedničkog života između pripadnika različitih religijskih grupa na Orijentu. Upotrebljava drastične riječi i u aktualnom nasilju na Bliskom istoku vidi samouništavajući akt, kojem se ne pruža nikakav ozbiljniji otpor.

Ubistva kršćana u Iraku i Egiptu i masovno iseljavanje kršćanskog stanovništva iz regiona neprestano su tema u arapskoj javnosti. Zabrinutost je velika da bi moglo dći do uništavanja religijskog pluralizma i potom do daljih organičavanja političkih sloboda. Upadljivo je ipak da se radikalni islamisti u brojnim analizama osuđuju, ali da se glavni krivci za progon kršćana ipak traže u inozemstvu. Govori se o planovima zapadnih sila i tajnih službi sa ciljem da se dodatno destabilizira Bliski istok.

I Muhamed je tražio zaštitu Kršćana

Mohammed as-Sammak je generalni tajnik kršćansko-islamskog Komiteta za dijalog. I on također u nedovoljnoj samokritici vidi veliki problem:

„Samokritika kao sredstvo korekture kod nas skoro uopće ne postoji. Mi moramo razmisliti o nekim osnovnim postavkama islamske vjere. U prvoj liniji riječ je o odnosu prema drugima, bili oni kršćani, jevreji ili ateisti. Postoje tekstovi, koji su u našoj kulturi malo poznati i koji nisu prisutni u općoj samosvjesti. Jedan od primjera je ugovor poslanika Muhameda sa kršćanima iz Najrana. U njemu stoji ne samo da je propisana opšta zaštita kršćana, već i obaveza da oni budu podržani prilikom izgradnje i financiranja crkava.“

Za razliku od As-Sayyida, As-Sammak, smatra da zaštita građanskih prava nije zadatak islamskih institucija. Ti je obaveza države. Islamske institucije bi, međutim, sa svoje strane trebale jasno staviti do znanja, da je su ta prava u skladu sa islamom.

Napadi na crkve u istom rangu sa napadima na džamije

As-Sammak smatra da je upravo u ovom trenutku važno da sa zvanične islamske strane bude poslan jasan signal kršćanima. Zbog toga on priprema sastanak visokorangirani sunitskih i šiitskih velikodostojnika koji bi trebali usvojiti jednu zajedničku fetvu. U prijedlogu teksta se napadi na kršćane i njihove crkve stavljaju u istu ravan kao i napadi na muslimane i džamije. Iako do ovog poteza dolazi prilično kasno, on je naišo na pozitivne reakcije:

„Svako nastojanja da se spriječi nasilje protiv civila ima smisla. Ali pravo rješenje je u demokratiji, građanskim pravima i sekularnoj državi. To je ispravan put i mi se moramo založiti za njega,“ kaže novinar Kassim Qassir.

Iste zahtjeve imaju i predstavnici različitih crkava na Bliskom istoku. Otac Gabi Hasim, iz Vijeća crkava na Bliskom istoku, je ubijeđen da nema alternative zajedničkom islamsko-kršćanskom stremljenju ka demokratiji:

„Kršćani moraju ponovo imati osjećaj da mogu živjeti u svojoj zemlji. Očekujemo od naše muslimanske braće u cijelom regionu da nam pomognu, kako bi ostali dio naših društva. Potrebno je dalje razvijati nereligijsku državu koja poštuje ljudska prava i pripadnost različitim religijama. To, nažalost, u većini zemalja Bliskog istoka danas nije slučaj“, zaključuje otac Hasim.

Autori: M.Naggar/Z. Ilić

Odg. ur.: Z. Arbutina