"Muslimanski bratski rat" je još uvijek prisutan u glavama Bišćana

Novinar lista Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) piše uglavnom o sudbinama Bišćana koji su proživjeli rat i sve njegove zavrzlame u Bosanskoj Krajini. Piše o ratnom invalidu Ninu Sejdiću, koji sada radi za jednu njemačku tvrtku koja proizvodi proteze. Piše o Ademu Ibrahimpašiću, vlasniku jedne pivovarne, o odnosu bihaćkih muslimana prema alkoholu te o "muslimanskom bratskom ratu" i o tadašnjem, kako se navodi u članku, "gospodaru rata, lokalnom despotu i baronu uzgoja kokoši, šefu Agrokomerca, Fikretu Abdiću".

Rat u Bihaću bio toliko zamršen da ga stranci nisu mogli razumjeti

"Da bi se fenomen Abdić mogao razumjeti, morali biste ga poznavati, kaže Adem Ibrahimpašić i dodaje: 'Ja sam ga poznavao. Prštio je od ambicioznosti i gladi za moći. Jao onome, tko mu je stao na put. Bihać je bio crna rupa u Jugoslaviji, dok Abdić nije došao', navodi ovaj vlasnik pivovarne dok priča o osuđeniku za ratne zločine "koji je 1993., uz odobrenje Srba, sjeverni dio bihaćke enklave proglasio 'Autonomnom pokrajinom Zapadna Bosna'", navodi se u članku FAZ-a.

Nino Sejdić, koji je bio lojalan Sarajevu i Aliji Izetbegoviću, a koji je u ratu izgubio nogu od granate bačene od strane drugoga muslimana, koji je bio u redovima Abdićevih vojnika, nema lijepih riječi ni za jednu stranu u ovome ratu u Bihaću. "Stanje u zaštićenoj zoni UN-a je bilo toliko zamršeno, da su tek rijetki stranci uopće uspijevali razumjeti što se to na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine ustvari događa", navodi FAZ.

Crkvena džamija i džamijska crkva

Novinar FAZ-a je prošetao središtem grada i Bosanskom ulicom, koja je ujedno i gradski korzo, i opisao pritom današnji odnos bihaćkih muslimana naspram vjeri:

"Ovdje stoji jedna džamija, na kojoj je vidno da je prije osvajanja Bosne od strane Osmanlija, bila crkva. U jednom dućanu u blizini te crkvene džamije, odnosno džamijske crkve, mogu se kupiti muslilmanske barbike, koje su isto tako čudnovato mršave kao i njihova zapadna varijanta, ali koje nose marame, kao neke od žena koje u predvečerje šetaju sa svojim muževima Bosanskom ulicom. Ovdje vlada zavodljiva dosada provincije. Ali rat je još uvijek prisutan u glavama ljudi. Jer, za razliku od zaboravljivih metropola, manji gradovi posjeduju dobro pamćenje. U Bihaću se još uvijek veoma dobro zna, tko je bio na kojoj strani. Tu su obitelji, u kojima su poginuli dvojica braće - jedan u službi Petog korpusa (Armije BiH - op. aut.), drugi u službi Abdićevih dobrovoljaca", zaključuje Frankfurter Allgemeine Zeitung navodeći ujedno i mišljenje svih svojih sugovornika, koji bez obzira na to što je rat još uvijek u glavama ljudi, svoju budućnost isključivo vide u Europskoj uniji.

Romi na Balkanu ponosni da su Romi

Neue Zürcher Zeitung se u svome izdanju od srijede (29.9.2010.) bavi predrasudama o Romima na Balkanu i o tome da na ovom području sada stasava jedna generacija romskih aktivista, koja moderno razmišlja i koja je ponosna na svoje podrijetlo.

"Romi su za većinu ljudi na Balkanu na neki način dio njihove okoline, ali nisu i dio društva. Državne birokracije se malo zanimaju za ovu skupinu stanovništa. Ono što se zna je da mnogi Romi između Ljubljane i Skopja žive u sirotinjskim naseljima na gradskim periferijama. Oni su u prosjeku slabije obrazovani, uglavnom imaju tamniju boju kože, i umiru prije svojih susjeda. Znanje o Romima je površno, ali utoliko više su istaknute predodžbe o njima. Ali stanovnici na Balkanu su i tolerantniji po ovom pitanju nego stanovnici srednje i istočne Europe. Na Balkanu je politička tradicija 'anti-romaizma' slabija nego u središnjoj Europi.

U Makedoniji sada nastaje jedna nova elita unutar romskog društva, koja romsko pitanje drukčije definira, naime kao pitanje moći. Ovi mladi aktivisti vode jedan riskantni rat na dvije fronte: protiv ravnodušnosti i odbijanja većinskog stanovništa, kao i protiv odnosa moći unutar romskog društva. To novo samopouzdanje prati jedan novi pogled na vlastitu kulturu. Oni su sada ponosni na to da su Romi." - piše u svome članku Neue Zürcher Zeitung.

Autorica: Marina Martinović

Odgovorna urednica: Zorica Ilić