1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Naš, vaš i njihov Ivo Andrić

27. oktobar 2011

Ivo Andrić bi bio zbunjen kada bi vidio kako ga narodi bivše zemlje svojataju. Za njega je nacija bila nevažna, a mi danas iz toga gradimo pogled na svijet, kaže Boro Kontić na prezentaciji filma "Bez naslova".

https://p.dw.com/p/12zyK
Ivo Andrić i njegova supruga Milica, kratko nakon što je pristigla vijest o dobijanju Nobelove nagrade
Ivo Andrić i njegova supruga Milica, kratko nakon što je pristigla vijest o dobijanju Nobelove nagradeFoto: AP

Prošlo je pet decenija otkad je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu za književnost. Tačno 50 godina kasnije,  26. oktobra, u okviru Sajma knjiga, tim povodom premijerno je u Beogradu prikazan film Bore Kontića „Bez naslova“, koji govori o Andrićevoj posljednjoj posjeti BiH, te o tome kako na njega danas gledaju u zemlji u kojoj se rodio.

Andrić u posjeti Travniku 15.10.1972.
Andrić u posjeti Travniku 15.10.1972.Foto: Museum of Travnik

„Ideja je bila da pokušam snimiti ljudi koji su Andrića dočekali i ispratili kada je posljednji put dolazio u BiH, zemlju njegove literature, zemlju u kojoj je rođen. To je prvi dio priče. Drugi dio je šta nama danas znači Ivo Andrić,  kako se odnosimo prema njemu. U nekoj duploj ekspoziciji kad poklopiš dvije slike, gledaš šta se sve  promijenilo“, pojasnio je Kontić.

Lešinari nad ostavštinom

Film „Bez naslova“ prati priču kako je nakon raspada jedne zemlje počelo lešinarenje nad ostavštinom jednog od najvećih pisaca bivše Jugoslavije i to na način na koji se i zemlja raspala – svako ga je smjestio u svoju naciju, svako mu je dao pripadnost kojom se za života nije kitio.

Boro Kontić (prvi s lijeva) na prezentaciji filma u Beogradu
Boro Kontić (prvi s lijeva) na prezentaciji filma u BeograduFoto: DW/Zarka Radoja

„Andrić se iz pozicije umjetnika, nobelovca, jednog od najvećih pisaca i čovjeka koji pripada svima, odjednom počeo doživljavati kao ’naš’, nije zajednički nego je ’naš’. Neko ga u zagrljaju više lomi, a ima ovih drugih koji ga odbijaju iz poznatih razloga. Tako svako počinje da ga posmatra iz malog partikularnog ugla i iz toga izvlači, kao što se obično dešava, dalekosežne i velike zalključke“, kaže Kontić.

Andrić je jugoslovenski pisac

Nakon filma održana je tribina na kojoj se govorilo o ostavštini i odnosu zemalja bivše SFRJ prema liku i djelu Ive Andrića.  Žaneta Đukić Perišić ispred Zadužbine Ive Andrića iz Beograda podsjetila je kako je tekao njegov životni put, te kako su se na njemu oslikali svi politički i ideološki potresi Balkana i zemalja u kojima je živio. Pokušala je da pojasni, istražujući njegovo djelo i život, da on nikada nije sebe smatrao ni srpskim ni hrvatskim piscem, nego jugoslovenskim.

„U najvećem broju slučajeva Ivo Andrić je postupao čestito i časno i sve one priče koje ga karakterišu kao čovjeka bez morala  zapravo dolaze iz neke druge, a ne književne kuhinje. Andrić je polivalentna pojava u nacionalnom i književnom smislu. Na jednom mjestu, kada pisac Miloš Crnjanski piše pismo Andriću 1939. godine kaže mu ’Hteo sam da vam čestitam Božić, ali setio sam se da ste vi katolik pa vidim da sam zakasnio. U stvari mogu da vam kažem, vi ste više od svih nas i Srbin i Hrvat, i jedno i drugo zajedno.' Andrić je sebe smatrao dijelom integralnog jugoslovenskog i književnog prostora“, kazala je Đukić Perišić.

Ispred "Na Drini ćuprije" u Višegradu
Ispred "Na Drini ćuprije" u VišegraduFoto: cc-by brendaannerl

Ona je podsjetila i na dopisivanje sa hrvatskim piscem Mihovilom Kombolom kada je tražio od Andrića 1933. godine da se njegove pripovijetke objave u Antologiji novije hrvatske pripovijetke: „Andrić je to odbio uz riječi da ne može, dakle bivši mladobosanac još uvijek vjerujući u ideju jugoslovenstva , ne dozvoljava da se njegove priče objave u antologiji zbog toga što smatra da se troplemeni narod ne smije dijeliti.“

Pisac Dušan Veličković istakao je kako je zanimljivo to svojatanje pisca koji je zapravo pisao i latinicom i ćirilicom, i ijekavicom i ekavicom, pisca oko kojeg se neki otimaju dok drugi hoće da ga se odreknu.

„Ovo je manje film o Andriću, a više o balkanskom identitetu, o tome kako narodi i narodnosti polude i kako to ludilo negdje latentno stalno stoji“, kazao je Veličković.

Kadar iz filma "Bez naslova"
Kadar iz filma "Bez naslova"Foto: DW/Zarka Radoja

Čiji je Andrić?

U filmu se vidi odnos sva tri bh. naroda prema njemu – od svojatanja sa hrvatske i srpske strane do odbacivanja sa bošnjačke strane. Tako se među sagovornicima nalazi i čovjek koji je srušio spomenik Ivi Andriću na višegradskoj ćupriji, pojašnjavajući to falsifikovanom  pričom  o Andriću koji je „podržavao četnike“ i ističući da svetogrdi Most Mehmed paše Sokolovića.

Andrićeva djela su se mogla vidjeti i na ovogodišnjem Sajmu knjiga u Frankfurtu
Andrićeva djela su se mogla vidjeti i na ovogodišnjem Sajmu knjiga u FrankfurtuFoto: DW

Sam autor, Boro Kontić, u pojašnjenju filma navodi da mu je relativizacija Andrićevog knjiženog stvaralaštva bila osnovna ideja vodilja za film.

„Andrić bi danas bio zbunjen i poražen činjenicom da toliko kontroverzi rade o njemu, ali bi iz ugla pisca bio prezadovoljan jer on 36 godina poslije smrti drži javnu pažnju o sebi. Nisu to kontroverze oko njegovog ličnog života, nego oko njegovog djela. Za njega nacija nije značila ništa u ono vrijeme, a danas je to ključna tema i to je možda najveći problem između nas i Andrića. Nacija je bila toliko sporedna tema na koju on nije ni obraćao pažnju, a mi danas zapravo iz toga gradimo pogled na svijet“, kazao je Kontić.

Film je prije beogradske publike vidjela publika na Sarajevo Film festivalu i na „Andrićevim danima“ u Travniku. Film nosi naziv posljednje pjesme koju je za života napisao.

Autorka: Žarka Radoja

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić