Na granici, ali ispravno

Da, kontrole ne europskim unutarnjih granicama su došle odjednom. Da, prekid željezničkog saobraćaja između Njemačke i Austrije bio je pretjerana reakcija. Ne, ove mjere niti su bile niti jesu skandal. Glasnogovornik Angele Merkel Steffen Seibert ima pravo kada dan nakon iznenađujuće odluke najavljuje: "Njemačka vlada je uvijek djelovala onako kako situacija zahtijeva." Sedmicu prije toga je Merkelova pustila izbjeglice iz Mađarske u zemlju. Za to je bila više hvaljena, nego kritikovana. Sada je obrnuto jer je navodno zatvorila granice. U stvarnosti ona time smanjuje pritisak. To je bilo neophodno kako bi ostvarila predah da bi se pripremila za naredne ogromne korake.

Njemačka će i dalje primati mnogo, veoma mnogo izbjeglica. Više nego sve druge europske zemlje skupa. Zamjenik Merkel, vicekancelar i šef SPD-a Sigmar Gabriel, u međuvremenu govori oko milion izbjeglica. Onaj ko tvrdi da je granica izdržljivosti prekoračena ima pravo. To je bilo tako još onda kada je ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere ove godine izjavio da je broj izbjeglica koje se očekuju u ovoj godini 800 000 i time udvostručio prognoze iz proljeća ove godine. Moguće je naravno da su žongliranjem ovih brojeva u igri bila taktička promišljanja. Pod motom: Samo ne širiti strahove među stanovništvom!

Stanovništvo je često ispred politike

Ukoliko je bilo ovakvih razmišljanja u vladinim krugovima onda su se pokazala neutemeljenima. Reakcije ogromne većine u Njemačkoj pokazuju da su ljudi, kada je riječ o ovoj u svakom pogledu dirljivoj temi, često bili ili jesu brži od politike. A pod politikom se misli na sve - i na opoziciju u Bundestagu, i na njemačke savezne zemlje, kao i na gradove i općine. Izbjeglice koje dolaze k nama, od kojih će mnoge ostati dugoročno, su nacionalna zadaća. Pri tome su ovi ljudi, koji se nalaze u stanju nužde, u isto vrijeme i subjekt i objekt. Kao žrtvama ratova, ali i kao žrtvama posljedica iz drugih razloga propalih politika njima sljeduje humanitarna pomoć.

Ova pomoć je za ljude iz Sirije i nekih drugih zemalja spas od smrti. U tom kontekstu, politika, koja se često čini nekoordiniranom ili proturječnom, jest i ostaje velika vrijednost sama po sebi.

To zaista znaju (nadamo se) cijeniti izbjeglice koje strahuju za svoj život. I naravno interesi domaćeg (autohtonog) stanovništva moraju biti ispoštovani. Inače će solidarnost neizbježno doći do granica, koje nemaju ni najmanje veze sa strahom od stranaca ili uopće mržnjom.

Njemačka jest i ostaje uzor

Kako god se stanje ponekad moglo činiti bezizlazno i zamršeno, mora se i dalje improvizirati. Na svim stranama. Pri tome je važan iskren, (samo)kritičan odnos. Horor-scenariji su također pogrešni kao i uljepšavanja. To da u međuvremenu možemo vidjeti spremnost drugih zemalja da velikodušnu njemačku politiku prema izbjeglicama barem malo slijede može se računati kao uspjeh njemačke vlade.

To da je Merkelova za ponovno uvođenje graničnih kontrola dobila aplauz samo od mađarkog anti-Europljanina Viktora Orbana bi pravim Europljanima trebao biti poticaj. Poticaj da se čvrsto drže svog kursa ljudskosti. Da je taj kurs nesiguran i da sadrži pogrešne koordinate - koga to čudi? Mi svi smo svjedoci seobe naroda prepune tragike i očaja, sreće i ganutosti. Njemačka se pri tome dokazala unatoč protuudarcima i proturječnostima.