Na tapetu stezanje kaiša

Štednja na personalu je škakljiva stvar. Primjer: njemačko preduzeće Šefler. Do guše u dugovima; pribjeglo je smanjivanju troškova personala za 250 miliona evra.

Opasnost je u tome što štednja iz prinude može da se pretvori u bijes. Radnici nisu motivisani da rade i to koči efikasnost preduzeća. Ekonomista Dorotea Kibler upozorava da menadžment mora pravedno da rasporedi mjere štednje i da ih dobro obrazloži:

"Dobro je primijeniti mjere štednje kada su svi zaposleni uvjereni da je to i ispravno. U ekstremnim krizama, to je lakše postići jer je tada solidarnost najveća“.

Bos ne štedi na sebi…

Sljedeća mjera štednje jeste štednja na drugima. Primjer je Hugo Bos. To modno preduzeće takođe je u krizi. Zato Hugo Bos prebacuje pritisak troškova na druge - na isporučioce i davaoce usluga. Od njih čak traži natrag i dio plaćenog novca. I tako već imamo sljedeći problem: ako jedan štedi i drugi je ugrožen!

A na kraju, najteže je kada se bjesomučno štedi. Ima primjera i za to - Berlinska prigradska željeznica, S-Bahn. Nedjeljama prijestonica trpi zbog izostanaka vozova. Ljute se i mušterije i preduzeće. Razlozi: godinama je smanjivana posada voza, radionice zatvarane i štedjelo se na personalu.

Štednja u pogrešnom pravcu

Ekonomista Kibler kaže: "Kada preduzeće štedi u ključnim oblastima koje određuju sposobnost preduzeća da se razvije i prilagodi u budućnosti, onda to vodi ka propasti firme".

Berlinski S-Bahn jeste primjer za štednju u pogrešnom pravcu koja bi na kraju mogla da postane vrlo skupa.

Autorka: Karmen Majer / Ivana Ivanović

Odg. urednik: Svetozar Savić