Nagomilana frustracija u Bosni i Hercegovini

„U Bosni i Hercegovini su ovih dana viđeni najveći protesti u posljednjoj deceniji. Ali, elita pokazuje kao da je to ne dotiče“, piše Ziddojče cajtung (SZZ) i nastavlja: „Jedan političar tako kaže, protesti su izmanipulisani; drugi pak kako su svi demonstranti na drogama. A vođe Srba u BiH se ponašaju tako kao da protesti s njima nemaju nikakve veze. Političari u Bosni i Hercegovini ne žele promjene. Oni žele samo da sačuvaju svoju imovinu“.

Iluzije Berlina i Pariza

List primjećuje kako ni Srbija ni Hrvatska ne žele da Bosna i Hercegovina ojača. „Hrvatski predsjednik Milanović je tako otišao na krizni sastanak, ne u Sarajevo, već u Mostar u kojem dominira hrvatska većina – a bez znanja Bošnjaka. Predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik koji stalno priča o podjeli BiH, odlazi ne u glavni grad BiH, već u glavni grad Srbije. Tamo se savjetovao sa trenutno najjačim čovjekom u zemlji, Aleksandrom Vučićem. Dodik već godinama blokira svako jačanje zajedničke države. A zazire od onog što bi Bosni i Hercegovini donijelo dobro: nova međunarodna inicijativa pod vođstvom Berlina i Vašingtona.

U zemlji je i dalje najveći autoritet visoki predstavnik, koji može da donosi zakone i da otpušta političare. No, on to posljednjih godina ne čini u prvom redu jer Berlin i Paris gaje iluzije kako Bosna i Hercegovina može da se reformiše iznutra. Ovakva politika je propala katastrofalno. A sada je krajnje vrijeme za novi početak. Bosna i Hercegovina pati zbog greške koja je napravljena u samom njenom osnivanju. I zbog toga se Dejtonski sporazum, na kojem počiva zemlja, mora promijeniti. A to se može riješiti samo ako se od bošnjačko-hravtske federacije i Republike Srpske napravi jedna država, kao što je nekada savjetovao bivši hrvatski predsjednik, Stjepan Mesić“, zaključuje minhenski dnevnik.

Amorfna masa nezadovoljnika

Noje cirher cajtung (NZZ) se takođe osvrće na Dejtonski sporazum „kojim je okončan rat u kojem su pale mnoge žrtve“, ali i napominje da je zbog „aneksa ovog sporazuma, kojim je definisana izgradnja države na strogo etničkim kriterijumima, sve ekstremno kompleksno i podložno korupciji“.

„Hoće li najnoviji protesti biti vjesnici ‚bosanskog proljeća‘, koji će posvađane političare konačno natjerati na reforme ostaje upitno. Ovoj amorfnoj masi nezadovoljnika nedostaje jasan program i organizacija. Do sada se samo konkretno zahtjevala suspenzija ‚kriminalnih privatizacija‘ i smanjenje plata političarima. Njihove zarade bi ubuduće trebalo da se usklade sa prosječnim platama na državnoim nivou i bilo bi im zabranjeno da povećavaju svoje zarade radom u različitim parlamentarnim odborima i komisijama. A na mjesta diskreditovanih političara u vladama koje su ovih dana pale žele da postave nestranačke eksperte. No, kako bi to demokratski moglo biti izvedeno, nije rečeno“, piše NZZ.

Ovaj švajcarski dnevnik napominje da su posebno glasni zahtijevi u bošnjačko-hrvatskoj Federaciji BiH, dok u entiteu u kojem dominira srpsko stanovništvo, u Republici Srpskoj je ostalo prilično mirno. „Jedino su u Banjaluci zabilježeni protesti, ali su oni protekli mirno. Političko vođstvo u Republici Srpskoj okupljeno oko Milorada Dodika, koji godinama prijeti odcjepljenjem od neomiljene zajedničke države sa zadovoljstvom konstatuje: nemiri su nova potvrda da je Federacija koja broji 150 ministara i 14 šefova vlada, tvorevina koja je osuđena na propast“.

Autor: Svetozar Savić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić