Najšokantniji rat

Obrazlažući takvu svoju ocjenu, poznati britanski novinar, koji je izvještavao sa ratišta širom svijeta, nastojao je i u glavnom i u unakrsnom ispitivanju da ukaže u čemu se rat u Bosni i Hercegovini razlikovao od svih ostalih.

"To je bio rat koji se vodio protiv svih Ženevskih konvencija. Nije postojala distinkcija između vojnih i civilnih meta, osim da civili nisu mogli da se brane. Civili su toliko bili zahvaćeni tim ratom, i nije stvar samo u tome što nije postojala distinkcija između vojnika i civila, nego u tome što su civili bili meta, a politički lideri su koristili patnje svog naroda da postižu rezultate u svojim političkim ciljevima. Od svih 18 ratova o kojima sam izvještavao ovaj u Bosni i Hercegovini smatram najšokantnijim. Nikad se nisam našao u tako nemilosrednom ratu kao što je bio taj."

Patnje veće nego bilo gdje drugo

U Sarajevo je Bel dolazio povremeno cijelog rata, čak i nakon što je ranjen šrapnelom granate. Nastojao je da, odlazeći i snimajući na najizloženijim mjestima grada, predstavi gledaocima vjerno na šta je mislio kad je rekao da je rat u Bosni i Hercegovini od 1992. do 95. najnemilosrdniji od svih koje je doživio.

"Sve se svodilo na preživljavanje, i to posebno zimi, budući da su zime vrlo oštre, isto tako nije bilo plina, električne struje, nije bilo hrane, tako da su ljudi zaista propatili i to u mjeri koju nisam vidio niti u jednom od prethodnih ratova kojima sam bio svjedok."

Ogorčenost odnosom svjetskih medija

Bel je napisao knjigu o svojim ratnim doživljajima i iskustvima u Sarajevu. "Nisam bio ni na čijoj strani, slike su govorilo u moje ime", napisao je u knjizi, a kao svjedok na suđenju generalu Perišiću, izrazio je i ogorčenost zbog odnosa svjetskih medija, uključujući i televiziju BBC, za koju je radio, prema ratu u Bosni i Hercegovini.

"Ponekad sam znao doći iz Vukovara, Tuzle ili Sarajeva, donesete snimke, montirate ih, to je sasvim drugačije, nemate isti miris, nemate isti doživljaj koji ste imali na terenu. Ali najgore od svega je što je postojao još jedan element, a to da je sve bilo pod jakim uticajem urednikâ. Nismo mogli prikazivati krvoprolića koja smo vidjeli, nismo smjeli uznemiravati gledalište. To je falsifikovalo neke od naših priloga, i ja sam godinama bio istu bitku sa svojim urednicima, i izgubio sam je."

Nemontirani dijelovi Belovih izvještaja iz Sarajeva, posebno onih o masakru na Markalama 28. avgusta 1995. godine, koji nikad nisu prikazani na BBC, postali su dokazni dokumenti Haškog tribunala o stvarnim razmjerama tog krvoprolića.