1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Najljepše mi je među komšijama

17. august 2012

Prije četrdeset šest godina Živana Kajtaranović je, prateći ljubav i instikt srca iz Srbije se doselila u Bosnu i Hercegovinu. Tu je upoznala ljubav svog života, Muju, i ostala do danas.

https://p.dw.com/p/15qnZ
Zivana Kajtaranovic, Bewohnerin der Stadt Gracanica Wer hat das Bild gemacht/Fotograf?: Mirsad Camdzic, DW Korrespondent Wann wurde das Bild gemacht?:August 2012 Wo wurde das Bild aufgenommen?:Bosnien und Herzegowina
Thema Eltern ohne Kinder in Bosnien und HerzegowinaFoto: DW

Zaradila je penziju „koja nije velika ali je dovoljna“. Njena dva sina Jasmin i Jasenko su više od dvadeset godina u Njemačkoj, a Živana, sama , u urednoj maloj kući okružena pažnjom komšija.

„Sve stvari su promenili, kupatila uredili, nameštaj, ogradu. Svake godine dva tri puta idem u Nemačku, sada, za desetak dana idem ponovo“, govori Živana dok je sin Jasmin zadirkuje zbog njenog specifičnog srpskog akcenta. „Idem tamo na jezero, kupam se, snaha me poštuje, nas dve smo kao drugarice a ne kao svekrva i snaha“, nastavlja ne obazirući se na zadirkivanja.

„Ipak, preko dvadeset godina sam sama, beze dece, muž je davno umro. Nije mi lako bez dece. Puno sam se mučila, kuću napravila i trudila se da sinove na selamet izvedem“, počinje Živana priču.

Amela Omerović i Jasmin Kajtaranović
Amela Omerović i Jasmin KajtaranovićFoto: DW

Volim svoju zemlju, volim svoju majku…

„Dugo sam u Njemačkoj, na granici sa Švicarskom i Austrijom, brat i ja živimo u istoj zgradi. Drago mi je da se mogu brinuti za mamu, i ona je nama dala puno. Brat i ja smo imali prelijepo djetinjstvo zahvaljujući njoj i njenoj žrtvi. Godišnje dolazim dva puta, volim ovu zemlju, volim svoju majku“, govori njen sin Jasmin Kajtaranović.

Na pitanje Jasminu da li je majku pozivao da živi s njima u Njemačkoj, Živana mimikom pokazuje da na to nikad ne bi pristala. „Jesmo, pozivali je, ona dođe u goste, ali ne želi da ide izvan kuće.“

„Ovo je moj dom i moja država”, govori Živana. “Molila bih decu da me nigde ne šalju, neću ni u starački dom ni u bolnicu, želim da umrem u kući, tu gde sam najlepše godine živela sa pokojnim mužem.“

Otvara se pitanje zdravlja, starosti, kako će ova sedamdesetogodišnjakinja sama dalje. „Ne znam šta je tableta, zdravstvena knjižica je prazna a doktora nisam videla dvadeset godina, a četrdeset kilograma imam samo, dao mi Bog zdravlje.“ A, na pitanje šta u slučaju da se ipak razboli kaže: “A, imam ja svoje komšije. Celi komšiluk kaže, Živka ako se razboliš mi ćemo te na rukama odneti u bolnicu u Tuzlu. Dok moja deca dođu ja mogu da umrem, ako padnem na postelju ima me ko gledati“, govori.

Agan Šarić
Agan ŠarićFoto: DW

Ovdje ima svoju raju…

Sve ovo potvrđuje komšija Agan Šarić, naslonjen na ogradu preko puta. Ne želi davati izjavu ali u šali podsjeća Živanu da joj je pomogao unositi ugalj. Dok razgovaramo, sa smiješkom nas poslužuje Jasminova djevojka Amela Omerović. Dugo je u Njemačkoj, rodom je iz Zvornika, nema oca, majka je u Austriji, sestra u Americi a brat studira medicinu u Beču. Ona radi u hotelu i na jednoj zabavi upoznala je Jasmina.

„Ona je meni prišla s nekim naivnim pitanjem i prva uspostavila kontakt“, šali se Jasmin. Amela je novi član ove porodice. Sa Jasminom je u vezi dvije godine. „Tamo je to normalno, ovdje se malo čudno gleda, pa pitaju kada ćete se vjenčati.“, ohrabruje je Jasmin.

Thema Eltern ohne Kinder in Bosnien und Herzegowina
Foto: DW

„Ja sam zadovoljna, super nam je, Živana mi je kao mama, drugarica, sestra, sa njom se savjetujem. Osjetim koliko me voli. Kada dođe kod nas vrlo brzo poželi svoju kuću, svoje temelje“, priča Amela. Ima zaista dobar komšiluk, ona ima ovdje svoju.... pokušava pronaći na bosanskom jeziku pravu riječ).. da, ima svoju raju i smije se.

Ostavljamo ovu složnu porodicu da uživa u svojim razgovorima, Živana će za koji dan sa djecom u Njemačku, a onda, sudeći po dosadašnjim gostovanjima vrlo brzo nazad, među svoje komšije, gdje joj je, ipak, najljepše.

Autor: Mirsad Čamdžić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić