Napad iz očaja

Snimci na iranskoj televiziji govore za sebe: masa ljudi okupila se pred britanskom ambasadom, muškarci naprijed, žene u crnim čadorima iza njih. Uzvikuju parole protiv protiv Velike Britanije. Oko 20 gnjevnih muškaraca penje se uz zid britanske ambasade, a pripadnici organa bezbjednosti sve to mirno posmatraju. A onda počinju da lete papiri i ostali predmeti koji su po svemu sudeći na silu oteti po kancelarijama ambasade. U objema zgradama britanske ambasade su, prema riječima demonstranata, oteta brizantna dokumenta – dokazi za navodne špijunske aktivnosti Velike Britanije u Iranu.

Neposredno po upadu u britansku ambasadu, demonstranti su pročitali zvaničnu izjavu, u kojoj se kaže: „Naša akcija je spontana reakcija studenata revolucionara – nju nisu naredili državni organi. Ona je samo u interesu iranskog naroda." Nešto kasnije, pošto je ova izjava pročitana, Morteza Talaie, član gradskog vijeća Teherana u tekstu za internet stranicu lista Jame Jam, bliskog vladi, akciju islamskih studenata je pozdravio istim riječima.

Ko se krije iza napada?

Politički posmatrači u zemlji i inostranstvu govore o akciji koju je organizovala država. Dr. Hamid Etemad, docent na iranskom univerzitetu i stručnjak za međunarodno pravo je siguran da je takva akcija koja je u suprotnosti sa međunarodnim pravom, nezamisliva bez zelenog svjetla najviših političkih zvaničnika“. I Omid Muripur, stručnjak za Iran iz njemačke stranke Zelenih, smatra da je riječ o organizovanoj akciji. "Među tzv. demonstrantima bile su aktivne i snage koje su učestvovale u brutalnom gušenju iranskog demokratskog pokreta", kaže predstavnik Odbora sa spoljno-političke poslove stranke Zelenih. "Po svemu sudeći hardlajneri u iranskom režimu pokušavaju da ovom akcijom skrenu pažnju na neslogu u vođstvu Teherana", naglašava Nuripur.

Prema ocjeni Dr. Mahrana Bartija koji živi u Berlinu, moglo se računati sa ovakvim akcijama od strane Irana. Riječ je o reakciji iz očaja iranskog režima na nove sankcije uvedene ovoj zemlji. Odlukom Velike Britanije da se bojkotuje Iranska centralna banka, pogođen je jedan od najvažnijih nerava iranske privrede, kaže Barati. Odlukom Velike Britanije, Kanade i SAD da se zabrani kupovina nafte iz Irana , pogođena je „glavna žila kucavica režima u Teheranu“. Ove tri zemlje su time reagovale na najnoviji izvještaj Međunarodne agencije za atomsku energiju u kojem su prvi put navedene vjerodostojne indicije o vojnim dimenzijama iranskog atomskog programa. Odluka iranskog parlamenta od prošlog ponedjeljka da se odnosi između dve zemlje svedu na minimum su pokazali da islamska republika ozbiljno shvata ove mjere, kaže Barati.

„Kamuflirana objava rata“

Ko stoji iza „revolucionarne“ akcije islamskih studenata? U Islamskoj Republici već godinama nema jasnih struktura vlasti. Hardlajneri su, doduše, postepeno preuzeli u svoje ruke sve poluge vlasti, ali od spornih predsjedničkih izbora postoji više frakcija konzervativaca, koji međusobno vode borbu za vlast.

Ko god da je dao zeleno svjetlo za okupaciju ambasade, iza ove akcije se nalazi kamuflirana objava rata, ocenjuje Masih Alinedžad, novinar i dugogodišnji posmatrač prilika u iranskom parlamentu. Ambasada jedne zemlje je dio njene teritorijalne suverenosti. Ko na nju napada, želi da pošalje određenu poruku.“ Alinedžad naglašava da bi takve mjere mogle da posluže za legitimizaciju daljih sankcija i čak vojnih akcija Zapada protiv Irana. "Militantni krugovi islamskog sistema provociraju rat kako bi učvrstili svoju vlast", zaključuje Alinedžad.

Situacija dramatična

Iako je u posljednjih 32 godine bilo sličnih akcija protiv Irana, eksperti upozoravaju da je situacija ozbiljna. Političar stranke Zelenih Omid Muripur čak kaže da je situacija dramatična i upozorava da "ima razloga da strepimo za život diplomata".

Ministar spoljnih poslova Velike Britanije, Vilijam Hejg, zaprijetio je Teheranu ozbiljnim konsekvencama. On je razgovarao sa iranskim ministrom spoljnih poslova i pozvao ga da zaštiti članove ambasade. „Prema našem mišljenju iranska vlada snosi odgovornost za to što nije uspjela da preduzme adekvatne mjere za zaštitu naše ambasade – a ona je dužna da to čini…“

Autori: Farhad Payer / Mirjana Veljković Kuehne
Odgovorna urednica: Jasmina Rose