Napad na "izdajničke" medije

Zvaničan razlog za javno okupljanje bila je desetogodišnjica NATO bombardovanja Srbije, ali je više od toga mnoge učesnike skupa zanimalo koga da pretuku i kako nešto da polome. U sukobima je povrijeđeno više policijaca i demonstranata, kao i nekoliko članova novinarskih ekipa.

Nezavisno Udruženje novinara Srbije zahtijeva od vlasti da pronađe i kazni počinioce. U ovom Udruženju ipak kažu da policija sada čini veće napore u zaštiti novinara na zadatku. Generalni sekretar NUNS-a Svetozar Raković za Dojče Vele ističe da su napadi na novinare i ovog puta bili motivisani starom matricom o izdajničkim medijima. Pored toga, novinari su stalna meta i zbog toga što mogu da zabilleže scene nasilja na ulicama:

„Nije tajna da napadaju novinare, probrane naravno, i one medije za koje znaju da će pustiti sliku, da će pustiti ton, i da će ih na neki način možda neko prepoznati, i da će zbog toga i posle toga morati da odgovaraju“.

Simpatizeri u organima reda

Problem je po ocjeni profesora Beogradskog univerziteta Ljubiše Rajića što se ovaj skup najmanje bavio podsjećanjem na žrtve NATO bombardovanja. Umjesto toga on je iskorišćen za nasilje i za promociju nazadnih političkih ideja, koje po riječima profesora Rajića imaju otvorenu ili prećutnu podršku političkih partija i drugih društvenih institucija:

„Koštunicina prva i druga vlada je tome dala ogroman podsticaj. Tome djelimično podsticaj daju i ove Mrkonjićeve izjave i slično u kojima hvali Slobodana Miloševića; drugim riječima, i ono što se u njegovo vrijeme radilo mora da je dobro. A treći element je da njih viši sudovi stalno oslobađaju od svega i svačega, i pokazuje se da i u policiji, i u tužilaštvu, i u sudstvu, i u zatvorima, imaju ogroman broj simpatizera“.

Desničari teško mogu animirati puno ljudi

Razne desničarske organizacije osjećaju da je sada pogodno vrijeme u društvu za promociju svojih stavova, jer im na ruku ide i nadolazeća ekonomska kriza. Svetozar Raković stoga smatra da oni jesu u nekoj vrsti ekspanzije, ali da svejedno teško mogu animirati veći broj ljudi:

„Teško da će baš tražiti spas ponovo, kao što je to uspijevalo u vrijeme Miloševića, na ulicama i protestujući protiv Evropske unije, Zapada, i tako dalje. Ne vjerujem da mogu da okupe mnogo ljudi, ali na žalost i ovih par hiljada ljudi kada sakupite, i kada krenu u rušenje gradom to djeluje zastrašujuće“.

Većina građana Srbije po ocjeni naših sagovornika jeste pogođena bombardovanjem NATO, ali isto tako sva istraživanja pokazuju da oni prije svega žele normalan i pristojan život. A građani su svesni da je to moguće samo uz dobre odnose sa zemljama Evropske unije, koje su ujedno i članice NATO.