NATO ne razmišlja o slanju trupa u Libiju
21. april 2011
Već sedmicama je NATO odlučan i već sedmicama generalni tajnik Saveza Andres Fogh Rasmusen ponavlja prije svega jednu rečenicu:
„Jasan cilj angažmana je zaštita civilnog stanovništva u Libiji.“
Rasmusen na svakoj konferenciji za novinare ovu rečenicu ponavlja više puta. Ipak s obzirom na situaciju u Misrati brojni promatrači smatraju da ovakav stav nije od pomoći. U međuvremenu NATO mora priznati da stanovništvo ne može biti zaštićeno samo provođenjem zračnih napada. No i pored toga u Savezu se zvanično ne razmišlja o angažmanu kopnenih trupa u Libiji.
„Mandat koji imamo ne predviđa angažman kopnenih trupa. Dakle mi nećemo spustiti nogu na libijsko tlo. Ukoliko postoji debata o tome onda ona mora biti vođena na međunarodnom nivou i tek onda o tome se može razgovarati unutar NATO saveza“, rekao je britanski admiral Russell Harding.
On se poziva na rezoluciju 1973. Shodno toj rezoluciji mandat NATO-a podrazumijeva upotrebu skoro svih vojnih sredstava u cilju zaštite civilnog stanovništva – osim kopnenih trupa. Većina članica NATO-a protivi se slanju vlastitih vojnika u Libiju. Bila bi to preopasna i nepredvidiva misija, može se čuti u glavnom sjedištu zapadne vojne alijanse u Briselu.
Moguća jedino pomoć prilikom humanitarnih akcija
U ovom trenutku može se razmišljati samo o veoma ograničenoj kopnenoj intervenciji kaže njemački general u NATO-u Manfred Lange.
„Ukoliko na jednom području, koje nije sigurno, i u kojem stojite pred rizikom, želite provesti humanitarnu akciju, to automatski znači da tu operaciju trebate zaštitti i to bi moglo voditi do vremenski ograničenog angažmana kopnenih trupa.“
Čini se da je NATO već razradio planove za ono što general Lange naziva "vremenski ograničenim angažmanom u cilju zaštite procesa dostave humanitarne pomoći". Ali samo u te svrhe.
No, to sasvim sigurno nije ono što pobunjenici u Libiji priželjkuju. Oni zahtijevaju konkretnu podršku u borbi protiv Gadafija i to u vidu angažmana međunarodnih kopnenih trupa, kao što je to primjerice slučaj u Afganistanu i Iraku. Članice NATO-a strahuju upravo od takvog angažmana, ali istodobno su svjesne toga da dosadašnja vojna operacija dostiže svoj limit, a da pri tome do sada nije pružila adekvatnu zaštitu civilnog stanovništva.
Autor: Leon Stebe/Zorica Ilić
Odg. ur.: Azer Slanjankić