Nešto drugačija banka

Evropska investiciona banka (EIB) je tokom prošle godine odobrila kredite u visini od 79 milijardi eura. Ona je nešto kao „kućna banka“ Evropske unije. Potpredsjednik banke, Matijas Kolac-Anen, objašnjava tri najvažnija zadatka: „Prvi je podrška malim i srednjim preduzećima, drugi pomoć ekonomski slabijim regionima u EU i treće, pomoć preduzećima da obezbijede stabilnu i dugoročnu proizvodnju.“

Investicije za brži razvoj

Evropska investiciona banka osnovana je prije pola stoljeća. U svaku članicu koja pristupi EU mora se investirati - tamo su u pravilu potrebna ulaganja u nove puteve, vodovode, željeznicu ili je potreban novac za modernizaciju industrije. Na taj način Evropska unija nastoji da obezbijedi podjednak stepen razvoja u svim članicama. Tako je poslije ujedinjenja Njemačke donesena odluka o ulaganjima do 2013. godine u istočni dio zemlje koji je znatno nerazvijeniji od zapadnog dijela. Kolac-Anen o tome kaže: „ Posljednji veliki projekat iz programa „Ujedinjenje Nemačke“ koji finansiramo, jeste novi aerodrom Willy Brandt u Berlinu. Ali, klasične investicije su prije u vodovode, kanalizaciju ili postrojenja za preradu otpadnih voda, na primjer u Brandenburgu ili Drezdenu.“

Banka najprije provjerava da li takvo postrojenje doprinosi usklađivanju stepena razvoja u EU, a zatim stavlja na raspolaganje povoljan kredit.

Preduslov je da još toliko novca obezbijedi neka lokalna poslovna banka.

„Mi ne potiskujemo lokalne banke iz posla nego naprotiv – nastojimo da ih angažujemo“, kaže Kolac-Anen.

Profit u drugom planu

Veliki projekti, kao što je na primjer, izgradnja autoputeva u Poljskoj, bili bi neostvarivi bez Evropske investicione banke. Istina, ona sve više ulaže i u zaštitu klime. Kolac-Anen kaže: „Prošle godine uložili smo značajna sredstva u obnovljive vidove energije u Njemačkoj, recimo u postrojenje za solarnu energiju u Brandenburgu“.

Profit je u drugom planu, ciljevi EU u prvom. Zato je ova banka ostala pošteđena posljedica svjetske finansijske krize. Ove godine pojačano će se investirati u Turskoj, Srbiji i Hrvatskoj – kako bi, kada jednog dana budu primljene u EU, bile što bliže stepenu razvoja ostalih članica.

Autor: S. Jakiš/B.Fazlagić

Odg. urednica: Marina Martinović