Projekti Svjetske banke raselili tri miliona ljudi

Nasipi, elektrane i drugi razvojni projekti koje finansira Svjetska banka doveli su do toga da 3,4 miliona ljudi ostane bez svoje kuće i posjeda. Istraživanja međunarodnog konzorcijuma novinara su pokazala da je egzistencija mnogih od ovih ljudi ugrožena.

Tako je u Nigeriji vlada protjerala stanovnike siromašne četvrti Badia East u Lagosu, najvećem gradu ove zemlje. Pred akciju rasčišćavanja stanovnici nisu dobili nikakvo upozorenje vlade, niti su obeštećeni što im je oduzet životni prostor na kojem su bili nastanjeni, rečeno je u izvještaju konzorcija novinara.

U Keniji je nekoliko hiljada ljudi izgubilo svoje nastambe zahvaljujući programu zaštite šuma, koji je finansirala Svjetska banka. Tim od 50 novinara je i iz drugih siromašnih zemalja čuo slične priče. Organizacije za ljudska prava odavno kritikuju činjenicu da Svjetska banka nedovoljno ispituje posljedice koje njeni programi pomoći siromašnim zemljama imaju po lokalno stanovništvo.

"Ozbiljni propusti"

Razvojna banka je nakon internog ispitivanja priznala "ozbiljne nedostatke tokom provedbe programa preseljenja". Predsjednik Svjetske banke Jim Yong Kim rekao je prošle sedmice na jednoj konferenciji za štampu u Vašingtonu da su u tom domenu neophodna poboljšanja. "Trenutno provjeravamo naše sigurnosne mjere i odlučan sam u namjeri da nešto poduzmemo po tom pitanju i naučimo lekcije iz prošlosti", rekao je Kim. "Uradićemo sve što je u našoj moći kako bi zaštitili ljude i njihovu životnu okolinu."

"Ali to nije dovoljno", kaže Jessica Evans, aktivistkinja za ljudska prava iz organizacije Human Rights Watch (HRW). "Svjetska banka ne može samo obećavati da više neće ponovljati slične greške. Odgovorni moraju identificirati i obeštetiti oštećene", kaže Jessica Evans u intervjuu za DW.

Premalo kontrole

Svjetska banka do sada nije mogla ustanoviti koliko je ljudi oštećeno njenim projektima, kaže Alessandra Masci iz organizacije za ljudska prava Amnesty International. "Oni ne ispituju informacije koje dobijaju od nadležnih ustanova zemalja s kojima sarađuju", kaže ona. Jessica Evans iz Human Rights Watcha smatra da je Svjetska banka previše zainteresovana da uloži novac u projekte a premalo da nadgleda te projekte.

"U slučaju protjerivanja lokalnog stanovništa sa njegovih nastambi u Nigeriji je Svjetska banka morala znati šta će se desiti", kaže Ashfaq Khalfan, koji također radi za Amnesty International. "Ista stvar se već jednom desila u prošlosti, tokom provedbe jednog drugog projekta koji je finansirala Svjetska banka, dodaje Khalfan. "Bez obzira na to, ponovo je dodijeljen kredit a pri tom je propušteno da se uzme garancija vlade u Lagosu da se situacija sa lokalnim stanovništvom neće ponoviti."

Sumnje ostaju

Njemačka, četvrti donator Svjetske banke na svijetu, traži od institucija da u svom radu poštuju prioritet koji imaju ljudska prava. "Njemačka mora sarađivati sa drugim vladama kako bi to provela", kaže Jesicca Evans iz Human Rights Watcha. U jednom izvještaju od marta Svjetska banka je priznala da je pogriješila. U međuvremenu je predočila plan reformi. "Mi se moramo poboljšati i mi ćemo se poboljšati", izjavio je jedan portparol Svjetske banke za DW. Aktivisti za ljudska prava međutim sumnjaju u to. Khalfan iz organizacije Amnesty International smatra da razlog za to treba tražiti u jednostavnoj činjenici da Svjetska banka privredni rast stavlja iznad ljudskih prava.