Neizvjestan ishod kiparskog eksperimenta

List Die Welt prenosi kako je kompromis koji podrazumijeva gašenje jedne od problematičnih banaka na Kipru, po prvi put donio rješenje kojim se bankarski sistem jedne države spašava tako što račun za to plaćaju vlasnici, kreditori, odnosno štediše te banke, a ne svi poreski obveznici zemlje. Ispravan je i princip da se od gubitaka zaštite male štediše koje na računima imaju do 100.000 eura, piše Die Welt i nastavlja:

"Ipak, zbog posebne strukture bankarskog sistema na Kipru, ovaj kompromis ne predstavlja veliki potez kojim se države i poreske platiše oslobađaju talačke pozicije u kojoj ih drže banke. Učešće kreditora i štediša banaka u njihovim gubicima za ministre finansija EU ne predstavlja veliki problem, sve dotle dok se radi o bogatim Rusima i drugim investitorima koji su kiparske banke koristili kao oazu za sklanjanje svog kapitala na koji nisu htjeli da plaćaju porez.

I dok će posljedice rješenja kiparske bankarske krize izazvati ograničene posljedice na međunarodna tržišta, na samom ostrvu stvari stoje drugačije. Osim brojnih stranaca, i brojna kiparska preduzeća će izgubiiti dobar dio svojih uloga u kiparskim bankama. To će privredi ove zemlje nanijeti bolne gubitke. Radikalni rezovi u dvije najveće kiparske banke predstavljaju šok i za ostale finansijske institucije. Strahuje se da će brojni (bogati) ulagači povući svoj novac iz tih banaka, u strahu da bi kasnije i oni mogli da ostanu bez svog novca. Eksperiment na Kipru stoga ostaje veliki rizik", stoji u komentaru lista Die Welt.

Pouke za evropsku demokratiju

List Frankfurter Allgemeine Zeitung ide korak dalje i komentariše posljedice koje po evropske demokratske sisteme nosi način na koji su odluke donesene. Kiparski parlament je jednoglasno odbio prvi prijedlog sanacije banaka, da bi potom bio usvojen paket mjera koje su mnogo oštrije, tvrdi Frankfurter Allgemeine Zeitung.

"Pogrešno je zbog nemoći narodnih predstavnika na Kipru, zaključiti kako se demokratija zamjenjuje 'troikokratijom' i diktatom Frankfurta ili Brisela, pa čak i Berlina. Suština demokratije nije da se neko nalazi u poziciji da većinom glasova odbije stvari koje nisu nimalo prijatne. Otvorena diskusija i politička borba za najbolje rješenje, što bi trebalo da budu osnove demokratije, očito nailazi na svoje granice u trenucima dužničke krize. Materija o kojoj se raspravlja je toliko kompleksna da poslanici jednostavno nisu u stanju da procijene posljedice svog djelovanja, niti da objasne svom narodu šta se ustvari zbiva. I građani su također više puta dokazali kako rijetko na izborima nagrađuju iskrenost političara kada iznose gorku istinu.

Evropa sebi više ne smije dozvoliti ovako nešto. Kiparski parlamentarni fijasko bi trebalo da bude dodatni povod novoizabranim poslanicima parlamenta u Italiji da preuzmu svoj dio odgovornosti za svoju zemlju i za cijelu Evropu. To ne čine time što vlastitu zemlju dalje guraju u krizu i računaju na to da će u odsudnim trenucima svu krivicu prebaciti na leđa njemačke kancelarke ili drugih političara u Evropi. Demokratiji u Evropi je potrebna solidarnost. To znači: svaki parlament mora biti svjestan toga da odlučuje o stvarima koje se tiču svih evropskih država", prenosi Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Bijes i volja Zlatana Ibrahimovića

Der Spiegel donosi veliku reportažu o igraču "koji se cijelo vrijeme utakmice vuče po terenu i ljuti se što mu saigrači ne dodaju loptu". On ne voli da trči, arogantan je, tračari kolege... ali uspijeva da makazicama da gol sa 25 metara - i zbog toga ga navijači obožavaju. Riječ je naravno o Zlatanu Ibrahimoviću, piše Der Spiegel:

"S Ibrahimovićem morate imati mnogo strpljenja na terenu. "Zlatan nikada nije bio najbolji među nama, samo je imao najviše bijesa u sebi", kaže Elvir Hamzić, Zlatanov drug iz djetinjstva. Odrasli su zajedno u Malmeu. "Pravili smo samo gluposti", dodaje Elvir. Krali bicikl od poštara, obijali male prodavnice. "Bili smo banda koje je ili pravila probleme, ili igrala fudbal." Bila je to grupa dječaka migrantskih porodica iz Jugoslavije, Turske, Poljske. Nisu bili tako bogati, tako plavokosi i tako poslušni kao švedski vršnjaci, ali su bili opakiji i - bolji fudbaleri. "Svaki put bi ih razvalili na terenu", kaže Hamzić.

Zlatanovi roditelji su se razveli kada je imao dvije godine. Otac je naknadno dobio starateljstvo. Bio je loš otac. On je bio Bošnjak iz Bijeljine, grada kojeg je srpska vojska zauzela tokom rata. Nije išao u kupovinu, popodneva je provodio pijančeći, nije se zanimao za Zlatanove ocjene. Ali nije tukao svog sina i davao mu je osjećaj da bi za njega išao kroz vatru i vodu. To je bilo dovoljno. Zlatan ni danas ne želi da čuje išta loše o svom ocu.

Počeo je rano da igra fudbal. Nigdje nije ostajao dugo. On je isuviše svojeglav, umišljen, premalo Švedske, previše Balkana. Prvi klub u kojem se dobro osjećao bio je FBK Balkan. I dok su u tipično švedskim klubovima očevi stajali kraj terena i bodrili svoje sinove, u FBK Balkan očevi su rijetko dolazili na utakmice. A i tada su samo psovali sa tribina. To je bio Zlatanov svijet. Elvir Hamzić danas ima bar u Malmeu. I on je uspio da se izvuče iz sirotinjske četvrti Rosengard. Obožava da surfa po internetu i vidi snimke kako Zlatan gunđa i svađa se sa sudijama ili reporetrima. U ušima mu tada odzvanjaju zvuci Rosengarda. "To Zlatan ustvari govori švedskim dječacima: Možete me....", tvrdi Elvir. Za Elvira je Zlatan i dalje dio njihove bande", piše Spiegel.

Autor: Azer Slanjankić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić