Nevladine organizacije u BiH sve aktivnije

Ozren Trišić je dugogodišnji nevladin aktivista iz Banjaluke. Težište djelovanja njegove nevladine organizacije Centar za promociju civilnog društva je rad na širenju svijesti o građanskom društvu i pravnoj državi. Ozren se sjeća vremena kada su nevladine organizacije osnivane samo sa jednim ciljem: „Mislim da su 1996. i 1997. godine mnogi ljudi i osnovali te nevladine organizacije s ciljem da uzmu novac i mnogi su uspjeli u tome, pokupovali su auta i stanove i poslije se ugasili i nikad više ništa nisu radili ili su nastavli raditi i dalje ali nisu više mogli da se tako neodgovorno ponašaju“, kaže on. Najvažniji dio aktivnosti nevladinih organizacija Ozren vidi u mijenjanju svijesti građana BiH.

On ukazuje na anketu koju je zajedno provelo više organizacija udruženih u GROZD, koja je pokazala da je mišljenje ljudi drugačije od onoga što političke strukture u BiH nameću kao teme. Anketa je provedena u više od 120 lokalnih zajednica. Ljudima je postavljeno pitanje šta su najveći problem i prioriteti u BiH. I ponuđeno je 60 odgovora. Najviše odgovora je bilo da su najveći problemi nezaposlenost, zatim siromaštvo, pa male penzije, loš zdravstveni sistem, loše upravljanje javnim korporacijama, sporost ka evropskim integracijama, loše visoko obrazovanje, loše stanje u poljoprivredi. U 12 najčešćih odgovora nisu se pojavila reforma policije, ukidanje entiteta, otcjepljenje, ustavne promjene i slično. „Zanimljivo da je većina ljudi upravo zaokružila ovih 12 stvari. Znači, mi smo njima i to ponudili, nismo imali selektivnu anketu samo sa određenim brojem odgovora nego i ovo. I svi ljudi su se složili da to nisu prioriteti. Mislim da to treba da nam bude pravac i vodilja u kom smjeru treba voditi politiku i u kom smjeru treba da ide ova zemlja. I to treba forsirati što više. Ali ako vi u medijima stalno forsirate jednu stvar, ona čak koliko god bila loša ljudima ulazi u uši i kad je deset puta ponovite postaje faktničko stanje“, ističe Ozren.

Vlada uvažila kritiku

Jedna od najzaslužnijih NVO za ponovni rast ugleda nevladinog sektora u BiH su Centri civilnih inicijativa. Svojim monitoringom rada političara u bh. institucijama, ova organizacija je protresla političku scenu u zemlji. Prozvali su imenom i prezimenom poslanike koji ne rade, a pokazali su i koja ministarstva i institucije nisu ostvarile ciljeve koje su sami zacrtali.

Količina pozitivnih efekata iznenadila je i same organizatore monitoringa. Željko Ninković iz CCI-ja, kaže da su se u prva tri mjeseca ove godine poslanici koje su javno prozvali za nerad, utrkivali ko će prije i više govoriti. Neka su ministarstva revidirala svoje planove u strahu da se na kraju godine ponovo ne nađu na udaru nevladinih organizacija.

A za obavljeni posao su ih pohvalili čak i oni koje su kritikovali. Pohvala je stigla i od Antona Kasipovića, ministra prosvjete i potpredsjednika Vlade RS, čije je ministarstvo takođe dobilo negativnu ocjenu. „Moram reći da su različita osjećanja kada dobijete jednu takvu ocjenu. Ona u svakom slučaju nije afirmativna i to je ono što vam ne godi. Međutim, dvije koristi su za mene i ovo ministarstvo neupitno nastale, a to su, prvo, obaveza da realnije planiramo, a druga stvar, da prvo od sebe, a onda i od svojih saradnika tražim mnogo veći angažman“, navodi Kasipović.

Bez podrške medija i javnosti ne bi uspjeli

Tokom čitavog projekta, CCI najviše su značili podrška i interes javnosti. „Imali smo i relativno dobru podršku javnosti i sada je imamo. Samo ovaj razgovor sa vama je za CCI pozitivan jer pojavili su se mediji koji su spremni da čuju i drugu stranu medalje što i nije baš bio pristup u ranijem periodu“, prisjeća se Ninković.

Za Željka čitav slučaj pokazuje i u kakvom društvu građani BiH žive. „Imali smo niz anonimnih poziva ljudi koji su nam čestitali na hrabrosti što smo izašli i objavili rezultate. Zamislite u kakvom se mi društvu nalazimo kada mi objavimo i analiziramo nešto što smo dobili od Vlade RS, Narodne skupštine RS ili bilo koje skupštine ili vlade u BiH i neko vam kaže da ste hrabri što ste pročitali javnu informaciju i dali određene komentare kako bi trebalo unaprijediti određene procese“, kaže on.

Ninković smatra da je potrebno da se i druge nevladine organizacije priključe i nastave sa ovim poslom. Mnoge nevladine organizacije i interesne grupacije, kaže on, ne žele kritikovati vlasti kada to zaslužuju. „Čini mi se da su naše interesne grupacije previše naslonjene na određene politike i sa svakom vladom i u ranijem periodu i u ovom periodu djeluju vrlo oprezno i da ne kažem u koheziji, i to onda ne proizvodi reakciju na sve ove priče o poskupljenjima, o neradu, o visokim platama. Dakle, vlast osjeća da nema dovoljno snage i kriticizma u onima koji okupljaju najveći broj građana. Šta bi trebalo jednom građaninu Njemačke, jednom ozbiljnom sindikatu u Njemačkoj kad kažete da vaš resorni ministar nije realizovao 40 posto? Koja je to vlast koja bi imala dovoljno hrabrosti, drskosti i bezobrazluka da takvog ministra i dalje ostavi na funkciji?“

Školski primjer

Izmjena izbornog zakona po hitnom postupku koje je donijela Vlada RS i povlačenje tog zakona iz procedure nakon kritike nevladinog sektora, građana i međunarodnih organizacija, za Ninkovića je školski primjer zajedničkog djelovanja sa građanima.

„I tu smatramo da su zaista Centri civilnih inicijativa, ne želeći da se posebno ističemo, odigrali presudnu ulogu, jer je predstavnik CCI bio direktno na pres konferenciji u zgradi Vlade i na traženje medija objasnio da je to korak unazad“, kaže Ninković.

Uprkos kritikama na račun Vlade, Kasipović ohrabruje nevladin sektor da nastavi sa konstruktivnom kritikom. Za njega je kritički odnos NVO prema Vladi prirodna stvar. „Ako nevladin sektor počne hvaliti vladu, onda prestaje smisao njegovog postojanja. Nevladin sektor je u svakom slučaju respektabilan korektivni faktor i ja ga kao takvog doživljavam. I naravno, želim da ti ljudi ostanu van bilo kakvog domašaja politike“, ističe Kasipović.

Nevladine organizacije ulaze u politiku

Ali upravo će se to uskoro promijeniti. Naime, grupa aktivista nevladinih organizacija želi nastavak borbe za građansko društvo političkim putem. Ozren iz Centra za promociju civilnog društva je jedan od osnivača nove političke partije, pod nazivom Naša partija. Motive ovako objašnjava: „Mislim da te vrijednosti treba promovisati politički, i da je to mnogo brže nego putem nevladinog sektora. Evo mi već radimo veliki broj godina u nevladinom sektoru i vidimo da neke stvari koje smo mi 2001. pokrenuli i pisali razne studije, tek sad dolaze na red.“ On smatra da se nevladinim aktivnostima promjene dešavaju jako sporo.

„U zemlji u kojoj živimo trebalo bi nam najmanje 20 godina da budemo neki misionari koji će promovisati ove vrijednosti civilnog društva, vladavine prava, vladavine zakona, jednakosti građana, razvoja, otvaranja prema Evropi i svijetu, a ne izolacije“, kaže on.

Tvrdi da će njegova partija biti drugačija od drugih: „I naš princip upravo i jeste da iskreno između sebe kažemo šta mislimo o pojedinim problemima i pojedinim situacijama i da pronađemo upravo zajednički nazivnik koji će objediniti sve te dobre i dobronamjerne ideje i inicijative u cilju postizanja opšteg interesa društva. Mi u ovoj stranci imamo NVO-ovski pristup rada i mislimo da je to naša prednost.“

Stereotipi o nevladinim organizacijama

Aleksandar Trifunović, ugledni nevladin aktivista iz Nansen dijalog centra u Banjaluci, smatra da su nevladine organizacije postale vidljivije u javnost, jer je situacija toliko loša, da bi bilo čudo da niko ne reaguje. „Po meni bi bilo nenormalno da niko ne reaguje na ovakvu situaciju. Znači, nije nikakav podvig ne reagovati na ovako lošu situaciju. Po meni je mnogo veći problem što veći broj organizacija ne reaguje na ovo i što neki veći broj, da tako kažem, neformalnih udruženja, određenim protestima i demonstracijam ne reaguje. Kada pričam o tome, mislim na ono u Sarajevu gdje ljudi već danima protestuju protiv jednog čina nasilja, za koji još niko od političara nije reagovao i ne smatra se odgovornim“, ističe Aleksandar.

I on je protiv klišea o nevladinim organizacijama koje samo uzimaju novac a ništa ne rade. Vrijeme velikih donacija, kaže, davno je prošlo. „Ne mora značiti da je nevladina organizacija to da neko svaki dan tamo sjedi ili telefonira ili bilo šta drugo. Sasvim je normalno da se određene organizacije gase i nove nastaju. Mislim da će broj onih koji su zloupotrijebili sam smisao postojanja biti sve manji jer jednostavno više ne postoje ni fondovi ni uslovi da vi dobijete neke velike novce. To je stereotip o nevladinim organizacijama da su tu neki veliki novci. E pa nije to baš tako!“.

„Strani plaćenici“

Aleksandar komentariše i najčešću stigmu koju bh. političari velikodušno dodjeljuju nevladinim organizacijama - da su strani plaćenici. „Veliki problem BIH, ali za to nije kriva BIH kao zemlja jeste taj što su poslije rata praktično inicijative za formiranje nevladinog sektora došle sa strane. Veliki međunarodni donatori su inicirali formiranje jednog broja nevladinih organizacija. Međutim, u ovom trenutku se situacija prilično raščistila, jer najveći broj donatora odlazi sa prostora BiH i sad, da bi ste aplicirali za određene projekte, treba vam mnogo više kapaciteta, potencijala, znanja i iskustva nego što je to bilo prije deset godina“, objašnjava Aleksandar.

Iako je nevladin sektor u BiH aktivniji nego ikada ranije, svi se slažu da je aktiviranje građana putem formalnih i neformalnih grupa, interesnih grupacija i nevladinih organizacija, još uvijek nezadovoljavajuće i u grču zbog politike i političara. Da li je rješenje političko djelovanje ili aktivniji nevladini angažman, ostaje da se vidi. Činjenica je, međutim, da bi 2008 godina mogla donijeti interesantne promjene.