Nije lako biti dijete!

Sve što budemo propustili nećemo moći nadoknaditi i zato djeci moramo obezbjediti nesmetano odrastanje. Ali, to je najčešće mrtvo slovo na papiru ili se to pitanje povlači da bi se njime pokrpile rupe u dnevno-političkoj borbi, mišljenja su mnogih aktivista u borbi za ljudska prava zemalja bivše Jugoslavije.

Nevladine organizacije apeluju da se vlasti u Bosni i Hercegovini počnu ozbiljnije baviti rješavanjem problema sa kojima se djeca u toj zemlji susreću. Ombudsman za djecu Republike Srpske Nada Grahovac rekla je da je zaštita djece i briga za njihovo zdravo odrastanje odgovornost cijelog društva. Poražavajući je podatak kaže Nada Uletilović iz nevladine organizacije “Zdravo da ste” Banjaluka da je došlo do porasta maloljetničke delinkvencije, da 4 odsto djece u BiH živi na rubu siromaštva a čak 6 hiljada ne pohađa školu i dodaje:

“Djeca nažalost ne samo da trpe nasilje od odraslih, najčešće od njima najbližih koji bi najviše trebalo da brinu za njihovu dobrobit, već trpe nasilje i jedna od drugih.”

Nevladine organizacije preporučuju vlastima Bosne i Hercegovine da uvaže jasne ciljeve i realizuju preuzete obaveze u pogledu osnivanja i funkcionisanje institucija za zaštitu prava djeteta, te onemoguće diskriminaciju i segregaciju djece u obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i drugim oblastima.

Hrabri telefon za hrabru djecu

Za djecu čija su prava grubo pregažena, a bezbrižno djetinjstvo pretvoreno u noćnu moru, prva adresa u Hrvatskoj već godinama je Hrabri telefon. Direktorka Hrabrog telefona Hana Hrpke priča šta muči mališane u Hrvatskoj: „To je najčešće fizičko i emocionalno zlostavljanje poput gašenja opušaka po djetetu, premlaćivanja i zatvaranja djeteta. Upućuju im se pogrdni nazivi, uskraćuju neke osnovne stvari koje su potrebne djetetu.“

Djeca zovu i kada su njihova prava najgrublje pregažena - kad postanu žrtve seksualnog nasilja, kaže Hrpke. „Prema našem istraživanju, u Hrvatskoj su djeca zlostavljana u istoj mjeri kao i u ostatku svijeta. Svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak doživio je neki oblik seksualnog zlostavljanja.“

Zloupotrebljavanje u političke svrhe

Danas nije lako biti dijete ni u Srbiji. Prema podacima UNICEF-a najveći problemi djece u Srbiji su nasilje, siromaštvo, i nemogućnost ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu i obrazovanje. U Srbiji umire manje djece mlađe od pet godina nego prije, ali je više od 70 odsto djece izloženo verbalnom i fizičkom nasilju, neki su od ključnih zaključaka istraživanja koje je ova organizacija provela tijekom ove godine.

Stanje dječjih prava u Srbiji nije zadovoljavajuće, ističe Ljiljana Palibrk, stručni saradnik tamošnjeg Helsinškog odbora za ljudska prava. Iako se na prvi pogled čini da je ta tema vrlo prisutna u javnosti i da svi vode brigu o dječijim pravima, Ljilana Palibrk upozorava da je riječ o temi koja drži pažnju javnosti samo 24 sata. Marija Petrović iz Centra za prava djeteta tome dodaje veoma čestu pojavu da se svaka situacija kršenja dječijih prava zloupotrebljava u političke svrhe.

„Da li je to okrivljavanje političkih protivnika, da li je to isticanje nekih drugih problema u društvu, nebitno je, zavisi na kraju od slučaja do slučaja, ali to nikada nije usmjereno ka poboljšanju prava djeteta.“

Djeca nisu glasači

Srž problema u poboljšanju dječjih prava se prema riječima Ljiljane Palibrk može podijeliti na dvije razine: „Dakle, nama još uvijek nedostaju brojni propisi, koji bi zaista konkretizovali zaštitu djece, i proveli je u praksi. Dakle, jedna stvar je donošenje propisa, a druga stvar je implementacija tih propisa. Druga razina, koju smatram jako bitnom, i do koje se teže dolazi, odnosi se zapravo na promjenu svijesti stanovništva.“

Srbija je tek nedavno formirala radnu grupu za izradu nacrta Zakona o djeci, a upozorava se i na nedostatak institucije dječjeg pravobranitelja. Sve to na neki način govori da djeca nisu politički prioritet. Razlog je jednostavan, djeca nisu glasači i nemaju tu vrstu političke moći.

Neka opšta ocjena govori da je razina zaštite prava djece o kojoj se brinu roditelji relativno dobra, kaže Marija Petrović. „Međutim, sistem pada uvijek onda kada je potrebno da se djetetu pruži podrška izvan porodice. Znači, kada se treba pokrenuti sistem socijalne i zdravstvene zaštite, u tim trenucima kreću problemi u ostvarivanju prava.“

Da li će i današnja tema trajati 24 sata? Ili ćemo sačekati sljedeću predizbornu kampanju ili sljedeći 20. novembar i konstatovati kako djeca kao što je slučaj u Pakistanu završavaju u plastičnim kesama na đubrištu.

Autori: I.Petrović/ D.Maksimović/ G.Prokopec

Odg. urednik: Svetozar Savić