Njemačka štampa o Iraku

"Die Welt" tako piše:"Nije rijec o nikavom bijegu. Ali,to nije ni rutinski manevar.
Izjava americkog prestavnika u Iraku Paula Bremera, da ce SAD prepustiti odluku predstojecoj prelaznoj irackoj vlasi, koja treba kazati da li želi ostanak Amerikanaca,odnosno da oni ne ostaju nigdje gdje nisu dobrodošli, u prenesenom smislu znaci, da Bijela kuca razmišlja o odlasku. Irak je,doduše od 1.jula suveren i time slobodan, da odbije Kolicione trupe,kao podršku novoj vladi,u kojo se ne mogu ocekivati samo Amerikancima nastrojeni ljudi.Ta vlada, jasno je, ne može se odreci naklonosti naroda i njegova mišljenja. Ako se,dakle, pojaca pritisak Iracana, da SAD pokažu izlazna vrata, Wašington se tome nece protiviti."- komentariše "Die Welt".

"Frankfurter Allgemeine Zeitung" vraca se skandalu oko zlostavljanja irackih zatvorenika.Senatori se u svojim ispitivanjima, za razliku od svjetske javnosti koncentrisali na pravnu i moralnu stranu,kao i na vojna narednjenja. No, pored toga,namecu se i neka druga pitanja, na koja politicari moraju odgovoriti.Naprimjer,kakva su naredjenja dali, svojim vojnicima i tajnim službama i kakve su ciljeve postavili.To je temelj jednog slobodnog sistema,gdje cilj ne opravdava sredstvo"-komentariše "FAZ".

Zanimljivo je i vidjenje austrijske novine"Salzburger Nachrichten" o ishodi rata u Iraku, te ukljucuje i vrhovnu licnost katolicke crkve:
"Vatikan jasno stavlja do znanja da muslimanski migranti,moraju prihvatiti nacela zapadnog modela države,jer samo tako može funkcionisati multi-kulturalni život.Ali, papa neocekivano u zaštitu uzima i fundamentalisticka stemljenja u Islamu.Ako se to želi cuti,onda je poruka Vatikana,izvjesno je, da zapadni politicari moraju ciniti sve,kako bi ojacali reformisticke snage u arpsko-islamskim državama i time potisnule, radikalno usmjerene snage. Stav da se covjek u arapskom svijetu obeshrabi,je u tom smislu ,kontraproduktivan. Stoga bi papa, prilikom skorašnjeg susreta sa Bušuom ovom nazovi "hrišcanskom fundamentalisti" trebao ocitati bukvicu.
U tom svijetlu,moglo bi se cak u konacnom epilogu ocekivati i pristupanje Turske EU,kao model koji je suprotan "božjoj,Alahovoj državi". Istovremeno, i kao protivteža neizbježnosti konflikta zapadnog i islamskog svijeta.