1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video

Njemačka štampa o novoj 2005. godini

Azer Slanjankić31. decembar 2004

Dolazak nove 2005. godine se proslavlja u sjeni katastrofe na jugoistoku Azije. Stoga su i njemački novinari koji se bave prognozama za narednih dvanaest mjeseci pod utiskom ove nesreće.

https://p.dw.com/p/AVhO
Skulptura od leda ispred Brandenburške kapije u Berlinu kod koje će stanovnici glavnog grada Njemačke dočekati Novu godinu. U pozadini zastava na pola koplja na njemačkom parlamentu u znak žalosti zbog žrtava u Aziji.
Skulptura od leda ispred Brandenburške kapije u Berlinu kod koje će stanovnici glavnog grada Njemačke dočekati Novu godinu. U pozadini zastava na pola koplja na njemačkom parlamentu u znak žalosti zbog žrtava u Aziji.Foto: dpa

List Manheimer Morgan uz dolazak nove 2005. godine piše.

Čak i nakon apokalipse u jugoistočnoj Aziji svijet će se brzo vratiti svakodnevici. U toj svakodnevici su brige iz 2004. ostale i brige za 2005. godinu. Možda bi se u Njemačkoj morali razmisliti o običaju da se neprestano kuka i da se razmisli: mnogi stanovnici planete bi rado imali brige poput naših koje se tiču programa reforme socijalne pomoći ili uvodjenja putarine za kamione, umjesto da se pitaju hoće li doživjeti sljedeći izlazak sunca.

Smatra komentator lista Manheimer Morgen. Sličan stav iznosi i list Märkische Allgemeine.

U poredjenju sa slikama iz Tajlanda njemačko zapomaganje na visokom nivou zvuči kao blasfemija. Nakon ove katastrofe bi se mogle povući i pouke da se ne smije dozvoliti luksuz gubitka jake i dobro organizovane države. Dok je u reformskoj 2004. godini isticano da svako mora preuzeti na sebe svoj dio odgovornosti i inicijative za samopomoć, užasne slike s jugoistoka Azije jasno stavljaju do znanja kako brzo pojedinac može postati ovisan od pomoći zajednice.

Zaključuje Märkische Allgemeine. List Stuttgarter Zeitung ima nešto optimističniji pogled na narednu godinu.

Ne smiju se previdjeti pozitivni signali koji bude nadu u optimizam. Njemačko društvo koje je godinama živjelo u statusu quo, koje se desetljećima opiralo promjenama, izlazi, čini se, iz samoblokade. Političari, sindikati i gradjani počinju da prihvataju surovu realnost 21. vijeka. Većina Nijemaca shvata da nije moguće manje raditi, manje proizvoditi, manje investirati, imati manje djece i uprkos toga trošiti više, imati sve duže godišnje odmore i sigurnost u starosti.