Njemačka štampa o obnovi Starog Mosta

Svečano otvaranje obnovljenog Starog Mosta u Mostaru ovako je propratio novinar lista Frankfurter Algemeine Zeitung.

Kako da se strancu objasni ono što se zbivalo prije samo deset godina. Ponekad koristi kada se listaju prospekti bosanskohercegovačkih gradova. U onom izdatom u povodu otvaranja Starog Mosta piše: Za vrijeme rata u gradu je srušeno više od 5000 objekata uključujući i brojne spomenike kulture. Prema podacima EU skoro dvije hiljade stanovnika je poginulo, 26.000 ih je izbjeglo.

Istorija se tako može svariti samo uz pozivanje na izvore EU. Lokalni podaci o broju nastradalih odmah bi izazvali sumnju suprotne strane. Upravo stoga je brošura o Mostaru luksuzno štampana bez napomene da su most srušile trupe bosanskih Hrvata. Zbog toga slike predratnog Mostara na kojima se ne vide tragovi razaranja. Obaveza da se o tome ne govori bila je vidljiva i u programu po kome se odvijala svečanost. Govori, muzika i vatromet nisu omanuli. Ljudi su svuda pratili ceremoniju. U Sarajevu se sve pratilo pred ekranima televizora u kafićima, kao da se radi o fudbalskoj utakmici. Kada je Paddy Ashdown govorio kako je istorija mosta ujedno istorija ovog dijela Evrope i njegove tragedije začuo se aplauz. Apluz se čuo i kada su spominjani drugi mostovi, naprimjer ćuprija na Drini. Rat se ponovo vraća kroz kadrove video-clipa. Većina omladine pred ekranima nije se školovala samo uz MTV. Oni u medjuvremenu žive u miru, ali dobro poznaju i drugu stranu medalje, strah od snajpera u opsjednutim gradovima. Stoga uz slike iz rata u bašti iza Hotela Bosna u Sarajevu postaje vrlo tiho. Raspoloženje se popravlja tek kada se prvi skakači obruše u dvadesetak metara ponora do Neretve. Gosti potom bježe pred kišom u kafe, konobari kupe prostirače. Mostar je ponovo dobio svoj most, a država dio normalnog života.

Piše Frankfurter Algemeine Zeitung. List Tageszeitung iz Berlina donosi komentar pod naslovom "Mostarski biskup ne želi da čuje poruke mira".

Svečanost je sigurno obradovala sve Mostarce. Svaki govornik je pričao o miru i razumijevanju medju kulturama, o mostu izmedju istoka i zapada, izmedju muslimana i kršćana. Ipak ostaje gorak okus u ustima. Niko ne govori o aktuelnim konfliktima i niko se nije usudio da napadne one koji kao i prije nisu za mir. Pri tome se ne radi o bilo kome. To što se na svečanosti nije pojavio mostarski biskup pokazuje gdje stoje on i katolička crkva Hercegovine. Ogroman krst se nalazi na brdu gdje su nekada bili položaji s kojih se pucalo na grad i čini poruku crkve vidljivom. Nekatolici ovaj krst vide kao prijetnju, a mostarski biskup Ratko Perić ne želi da uopšte razgovara s predstavnicima drugih vjerskih zajednica. Hercegovačka crkva se spori sa katoličkim vrhom centralne Bosne koji je za dijalog s drugim religijama. Crkveni vrh u susjednoj Hrvatskoj šuti i tako drži stranu mostarskom biskupu. Time se sprječava započinjanje otvorene diskusije koju stalno pokreće hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, spreman za pomirenje. Vatikan je pokazao da ne podržava stav biskupa Perića time što je Papa zadnjih godina posjetio Sarajevo i Banjaluku, ali je u širokom luku zaobišao Mostar. Krajnje je vrijeme da vrh katoličke crkve u BiH zauzme jasan stav i time pokaže granice mostarskom biskupu. Onaj ko u Mostaru odbije ispruženu ruku muslimana i pravoslavaca stoji pod sumnjom da sam ne shvata ozbiljno univerzalnu poruku kršćanstva o želji za mirom.

Zaključuje novinar lista Tageszeitung.