Njemačka: Izbjeglice opet u strahu

List "Sueddeutsche Zeitung" u članku Živjeti i pustiti druge da žive piše: "Ministri unutrašnjih poslova njemačkih saveznih zemalja, dopadaju se sebi kao čuvari kapija Republike. Svakih par godina počinje hrvanje 16 ministara oko toga, ko smije ostati u zemlji, ko mora otići i ko ne treba da sazna šta će se s njim dešavati. Do sada nepoznati ministri sada odjedanput igraju glavnu ulogu u drami: Kuda sa našim strancima? Drugima pustiti da se mijašaju u njihov resor nije dozvoljeno. To se nedavno pokazalo kada se runda čuvara sastala da razmatra osnivanje Ministarstva za integracije. Čuvari su itekako znali da odbrane svako svoj resor od miješanja sa strane, tako da useljenici ostaju u sferi unutrašnjih poslova.

Prosto kao pasulj

To što su ministri usvojili na svojoj posljednjoj konferenciji , prosto je kao pasulj. Za nekoliko hiljada već godinama "trpljenih" izbjeglica, biće moguće produženje boravka na dvije godine, tako da se oni od januara ne moraju bojati da će biti prisilno otjerani iz Njemačke. Nepomirljive pozicije Demohrišćanske unije (CDU) i Socijaldemokratske stranke (SPD-a) dovele su do minimalnog konsenzusa, koji bi se mogao okarakterisati trulim kompromisom. Činjenica da regulativa o pravu na ostanak, postignuta 2007.godine ističe, ohrabrila je mnoge ministre. Od 40.000 stranaca sa Duldungom (u prevodu trpljenje), koji su tada profitirali ovom regulativom odnosno odlukom o pravu na ostanak, 25.000 danas ima posao i kako stvari stoje, smiju ostati u Njemačkoj. Prethodno su živjeli u strahu, jer im je stalno prijetio prisilni povratak. Bili su osuđeni i na socijalnu pomoć, jer nijedan poslodavac ne želi zaposliti radnika, kojeg bi već sutra njemačka policija mogla staviti na avion za Beograd ili Istanbul. Ove brojke pokazuju da se povjerenje u strance isplati, pa čak i ako se radi o ljudima koji imaju obavezu da napuste Njemačku.

Najgore vrste poslova

Ministri sada zahtijevaju da se i preostalih 15.000 stranaca, koji traže posao i koji su dobili pravo na ostanak u okvire pomenute regulative, oslobode socijalne pomoći. Zahtjev je opravdan ali moraju postojati u uslovi za njegovo ispunjenje. Ove izbjeglice su posljednji na tržištu rada, prihvataju najgore vrste poslova, koji su uz to bijedno plaćeni, tako bijedno da oöevima ne omogućavaju da prehrani svoju porodicu. Ti ljudi se još i kažnjavaju što rade za male plate.

Pa ipak, regulativa ministara obeshrabruje i to se vidi po tome da se u Njemačkoj opet nakupilo 100.000 izbjeglica sa Duldungom. 60.000 borave u Njemačkoj duže od šest godina. Mnogi nemaju pravo na ostanak, jer su ministri donijeli odluku da to pravo u okvire pomenute regulative važi samo za one koji su došli do jula 2001. u Njemačku. Ove probleme ministri nisu ni načeli. To dovodi samo do toga da se useljenici drže na socijalnoj pomoći. Ali i oni su zaslužili da dobiju šansu za trajni ostanak u Njemačkoj. Umjesto toga, ministri će ih skupljati, a onda ponovo malo odškrinuti vrata. I to uz puno pompe", zaključuje Sueddeutsche Zeitung iz Minhena.

Autor: Jasmina Rose

Odg. urednica:Belma Fazlagić-Šestić