Njemačka mora imati aktivniju ulogu u svijetu

"Njemačka je prevelika da bi se samo bavila komentiranjem svjetske politike", izjavio je njemački šef diplomatije Frank Walter Steinmeier pred početak redovne godišnje konferencije o sigurnosti u Minhenu (31.01. - 02.02.2014). To je neophodno određivanje pozicija. Iako je ovaj socijaldemokrata već jednom bio ministar vanjskih poslova, svijet se od tada, kako sam naglašava, itekako promijenio. Prije svega je Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke izgubilo svoje konture. "Kulturu suzdržavanja", koju je propagirao njegov prethodnik Guido Westerwelle, Steinmeier doduše ne smatra pogrešnom. Ali ona po njegovom mišljenju ne smije prerasti u "kulturu nemiješanja". Steinmeier u tom stavu nije usamljen.

Ministrica odbrane Ursula von der Leyen (CDU) je sličnim izjavama proteklih dana također privukla pažnju. "Ubijanja i silovanja Njemačka ne bi smjela mirno posmatrati i bacati pogled u stranu", rekla je ona aludirajući na situaciju u Maliju.

Zajednički kurs ministara

Riječ je o dvoje ministara na ključnim pozicijama koji imaju slične stavove. Von der Leyenova se doduše kao nova ministrica odbrane tek treba dokazati. Pri tome će ova itekako ambiciozna političarka morati dobro da pazi da se njeno vođenje ministarstva odbrane ne ocijeni kao novo "veliko ludilo" Njemačke.

Steinmeier može biti puno opušteniji. On je u proteklom mandatu jako dobro vodio Ministarstvo vanjskih poslova. Upravo zbog toga sada polaže veliku pažnju da se kao predstavnik "juniorske" partije u koalicionoj vladi ne svede - kao njegov prethodnik - na pukog glasnogovornika njemačke kancelarke. Time on ima dovoljno razloga da zauzme stav. Pri tome taj stav nije neka novina, iako se jasno razlikuje od tzv. "Merkeline doktrine", po kojoj Njemačka ne treba da učestvuje u vojnim akcijama ali da isporučuje oružje i na taj način podržava svoje partnere.

Godine suzdržanosti

Njemačka se drži suzdržano i ne želi da se miješa. To je bio utisak često prisutan u međunarodnim krugovima, posebno nakon što je Berlin odbio da učestvuju u vojnim napadima saveznika na Libiju. Takav stav nije se uklapao u njemačke pretenzije za stalnim mjestom u Vijeću sigurnosti. To ne odgovara zemlji koja u Evropi ima centralnu ulogu i koja spada u najjače ekonomije na svijetu. Pa čak i ako za vojnu suzdržanost postoje istorijski razlozi. Odbijanje učešća u vojnim misijama i operacijama duboko se ukorjenilo u njemačkom društvu. I dobro je što je to tako i to se neće promijeniti ni u Steinmeierovom mandatu. Sada međutim jedan njemački šef diplomatije ne isključuje više učešće u vojnoj akciji.

Steinmeier je pravi čovjek na pravom mjestu da pojasni kako bi mirna rješenja uvijek trebala biti cilj ali da i vojna operacija mora biti moguća, kako bi političari imali sredstvo pritiska u rukama. Jer, Steinmeier je iskusan diplomata i on ne želi da ga neko nazove ratnim huškačem. Pored toga Njemačka se nakon ujedinjenja pokazala pouzdanim partnerom. Ona se zalaže za ujedinjenje Evrope i prevazišla je svoju ekspanzionističku politiku iz prošlosti.

"Krize su se približile evropskim granicama", ustvrdio je Steinmeier i tako formulirao svoj radni zadatak. Sada mora dokazati da ne posjeduje samo iskustvo i sposobnost procjenjivanja već da raspolaže i neophodnom odlučnošću da preuzme aktivniju ulogu Njemačke u rješavanju međunarodnih konflikata. Ako mu to uspije, to neće biti dobitak samo za Njemačku.

Autor komentara: Julia Bernstorf
Odgovorni urednik: Azer Slanjankić