"Njemačka pripada svima nama"

Osmogodišnja Nesrin ima velike planove. Hoće da naslika dvoje djece i dvije odrasle osobe, na zelenom papiru. To bi trebalo da bude lijepo i šareno - i da izgleda što je moguće realnije. Nesrin se udubila i bira bojice iz kutije na kojoj piše: Boja kože. Tu su svijetlo roze, svijetlo braon, tamno braon - Nesrin može da bira.

Višejezičnost u centru pažnje

Zajedno sa nekoliko drugih djevojčica Nesrin sjedi za velikim stolom, u Bonu jednom kafiću, koji se na nekoliko sati pretvara u neku vrstu radionice. Danas su djeca u prvom planu - i jezici kojima govore. Mehthild Klajne Salgar radi u Institutu za međunarodno obrazovanje i savjetovanje (FIBB) u Bonu i redovno organizuje događaje kao što je ovaj. Ona sa svojom koleginicom Monom Keir El Din, prvo djeci čita priče - na njemačkom i arapskom. Poslije toga djeca mogu da crtaju, prave kolaže i slično...

"Za nas je višejezičnost u centru pažnju", kaže Klajne-Salgar. "Naše društvo je višejezično, i želimo da pomognemo djeci da dobro nauče svoj maternji jezik." Kada se dobro nauči maternji, onda se lakše uči i drugi jezik, njemački, kaže Klajne-Salgar. U radionici nisu dobrodošla samo djeca sa migrantskim porijeklom - naprotiv. "Takođe je važno da djeca koja govore samo njemački čuju kako zvuče drugi jezici."

Angažovanost protiv rasizma

Udruženje u Bonu je samo jedno od mnogih u zemlji koje se u međuanronoj nedjelji borbe protiv rasizma angažuje protiv diskriminaicje. Do 24. marta širom Njemačke se održava više od 1.000 različitih manifestacija.

Mona Keir El Din je dijete njemačko-egipatskih roditelja i sama je odrasla dvojezično. "To je pravo blago, ako govorite više od jednog jezika", kaže ona. "Djeca mogu da budu veoma ponosna."

Nesrin je međuvremenu završila svoju sliku. Tata, mama i dvoje djece - drže se za ruke. Jedno dijete ima svijetlu kožu, drugo tamnu. Baš kao u priči koju je upravo čula - i kao u stvarnom životu.

Autorke: Ane Almeling / Dijana Roščić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić