1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Njemačka privreda i Belorusija: ko gubi zbog sankcija?

Andrey Gurkov
27. maj 2021

Bjelorusija bi samo na jedan način mogla da nanese štetu njemačkoj ekonomiji, u slučaju da to bude odgovor Lukašenkovog režima na planirane sankcije EU. Ali to bi još više ugrozilo interese Rusije.

https://p.dw.com/p/3u2NK
Belarus | Symbolbild Beziehungen EU und Belarus
Foto: Leonid Faeberg/Russian Look/picture alliance

Zbog prinudnog slijetanja Rajanerovog aviona u Minsk, Evropska unija je već blokirala investicioni paket za Bjelorusiju u visini od tri milijarde evra. Trebalo bi da uslijede i druge ekonomske sankcije protiv režima vlastodršca Aleksandra Lukašenka.

Njemačka je, pored Poljske, najveći trgovinski partner Bjelorusije u EU. Međutim, prema navodima Odbora njemačke privrede za Istok, Bjelorusija je na 60. mjestu njemačkih izvoznih tržišta i na 75. mjestu kada je riječ o uvozu u Njemačku. Bilateralna trgovina se od 2018. godine neprestano smanjuje, ne samo zbog pandemije korona-virusa, već i zato što konkurentnost bjeloruske privrede slabi.

Trgovinski promet između dvije zemlje 2020. godine je iznosio 1,9 milijardi evra. Poređenja radi, susjedna Litvanija, zemlja sa 2,8 miliona stanovnika, ima trostruko veći obim trgovine sa Njemačkom od Bjelorusije u kojoj živi 9,3 miliona ljudi.

Kakvi gubici prijete objema stranama?

Ako bilateralna trgovina opadne, u slučaju daljih ekonomskih sankcija EU i mogućih kontramjera Minska, Njemačka privreda to gotovo da ne bi osjetila. Pogođene bi jedino bile kompanije koje naročito blisko sarađuju sa Bjelorusijom. 

Aleksandar Lukašenko
Aleksandar LukašenkoFoto: Maxim Guchek/BELTA/AFP via Getty Images

Ali i obim ekonomskih gubitaka koji prijete Lukašenkovom režimu, takođe bi bio ograničen. Prema podacima Njemačke državne agencije za spoljnu trgovinu (Germany Trade & Invest - GTAI), Njemačka je u 2019. godini činila samo 3,9 odsto cjelokupnog bjeloruskog izvoza, a proizvodi „Made in Germany" činili su samo 4,5 odsto ukupnog bjeloruskog uvoza.

Mnogo važnije prodajno tržište za Bjelorusiju 2019. godine bilo je tržište Velike Britanije, sa sedam odsto i prije svega tržište Ukrajine sa 12,6 odsto. Ukoliko bi se te dvije zemlje pridružile sankcijama EU sa svojim mjerama, to bi imalo znatno veći uticaj na Minsk.

Da li su sankcije „Bjelaruskaliju“ moguće?

Prema podacima Odbora njemačke privrede za Istok, gotovo dvije trećine njemačkog izvoza u Bjelorusiju čine mašine, hemijski proizvodi, kao i automobili i dijelovi za motorna vozila. Oporavak svjetske privrede nakon korona krize, njemačkim izvoznicima bi lako nadoknadio gubitke koje su pretrpjeli na malom bjeloruskom tržištu.

Bjeloruskim izvozom u Njemačku dominiraju gvožđe, čelik, sirovine i hemijski proizvodi. Za Lukašenkov režim bi veoma bolne bile sankcije protiv državnog proizvođača đubriva „Bjelaruskali“. U svijetu je malo tako velikih proizvođača kalijumskog đubriva.

Ali, da li bi EU rizikovala da uvede ograničenja „Bjelaruskaliju“? To bi moglo da dovede do velikog rasta cijena na svjetskom tržištu i da našteti domaćim poljoprivrednicima. Pored toga, Lukašenkov režim bi na sankcije EU mogao da odgovori ograničavanjem izvoza ili prodajom sirovina drugim zemljama.

S druge strane, sjedište jednog drugog velikog proizvođača kalijumskog đubriva je u Njemačkoj. Kompanija „K+S“ takođe ima obećavajući depozit i u Kanadi. Pored toga, može da se pretpostavi da ruski gigant „Uralkali“, i pored sve solidarnosti Moskve sa Minskom, ne bi propustio priliku da zadovolji dodatnu potražnju iz EU.

Može li Lukašenko da zavrne slavinu za gas i naftu?

Da bi nanio štetu Njemačkoj i drugim zemljama EU, Lukašenkov režim bi, u mogućem „ratu sankcija“, teoretski mogao da blokira rusko snabdijevanje EU energijom, koje ide preko bjeloruske teritorije. Odbor njemačke privrede za Istok nedavno je izrazio zabrinutost zbog dešavanja u Bjelorusiji i izričito ukazao na „važnu ulogu koju ta zemlja ima u tranzitu iz EU ka Rusiji i obrnuto." Kako je naglašeno, „sa gasovodom „Jamal" kroz tu zemlju prolazi važan gasovod, a sa „Družbom“ i važan naftovod“. Na tom putu je i važan željeznički i teretni saobraćaj. 

Za Lukašenkov režim bi veoma bolne bile sankcije protiv državnog proizvođača đubriva „Bjelaruskali“
Za Lukašenkov režim bi veoma bolne bile sankcije protiv državnog proizvođača đubriva „Bjelaruskali“Foto: Getty Images/AFP/V. Drachev

Djelimičnom ili potpunom blokadom tranzita, Minsk bi ozbiljno ugrozio interese i devizne prihode Rusije. Takav scenario djeluje nerealno, s obzirom na to da Lukašenkov režim sve više zavisi od Moskve. Blokada željezničkog saobraćaja bi takođe štetila i jednom drugom važnom partneru – Kini. Deo svog izvoza za EU Kina prevozi željeznicom.

Ali čak i ako bi se dogodilo nezamislivo i Lukašenko Evropi „zatvori slavinu za gas“, tokom letnjih mjeseci ne bi bilo problema sa snabdijevanjem. Da bi se za zimu napunila evropska podzemna skladišta gasa, ruskom energetskom koncernu Gazprom dovoljan je postojeći gasovod Sjeverni tok, koji ide preko Baltičkog mora, kao i gasovodi koji idu kroz Ukrajinu. Pored toga, Evropljani bi mogli više da kupuju od drugih dobavljača, uključujući i tečni prirodni gas (LNG).

Što se tiče snabdijevanja naftom preko naftovoda „Družba“, iskustvo sa zagađenjem sa hloridima iz 2019. godine pokazalo je da Njemačka bez problema i bez većih ekonomskih gubitaka može dva mjeseca ili duže bez tog naftovoda, posebno kada se isporuka nastavi morskim putem, iz ruske luke Ust Luga.

Lukašenkov režim dakle nema realnih mogućnosti da zaprijeti bolnim represalijama Evropskoj uniji. Minsk nipošto nije u stanju da vodi „rat sankcija“ sa EU, posebno ne sa njenom najjačom privredom Njemačkom, čak i ako bi bio blokiran tranzit ruskih izvora energije.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu