Njemačka tajna služba - špijuni iz provincije

Njegovo je ime Bond, James Bond. On je Englez, školovao se u Oxfordu, po zanimanju je tajni agent s licencom za ubijanje. Radna knjižica mu je zavedena pod brojem 007, zaposlen je u obavještajnoj službi MI 6, često putuje svijetom u službi njenog veličanstva.

Njegove njemačke kolege se zovu Schmidt ili Schulz, školovale su se u Braunschweigu ili Oberhausenu, a njihova se matična kuća zove BND. I oni često putuju, ali u službi njemačkog parlamenta.

SS, Gestapo, Wehrmacht...svi okupljeni kod novog poslodavca

Odmah nakon kraja Drugog svjetskog rata su američke okupacione trupe general-majora njemačke vojske Reinharda Gehlena angažirale da sastavi njima podređenu obavještajnu službu. Tako je već 1946. nastala tzv. Organizacija Gehlen čiji su članovi bili najvećim dijelom bivši pripadnici SS-a, Gestapa i Vojne kontraobavještajne službe Wehrmachta. Godinama oni su za račun SAD-a vodili na teritoriji podjeljene Njemačke špijunski rat sa svojim istočnonjemačkim sunarodnjacima kojima je na čelu bio legendarni Markus Wolf, te njihovim patronima iz ruskog KGB-a.

Tek deset godina kasnije, 1956., Organizacija Gehlen prelazi pod punu nadležnost njemačke vlade i dobija ime Njemačka obavještajna služba - BND. Dugogodišnji predsjednik tajne službe, August Hanning, objašnjava čemu ona uopće služi: "Obavještajna služba mora Vladi dostavljati informacije koje drugi me mogu. Vlada stalno donosi odluke na polju vanjske politike ili obrane za koje treba što više kvalificiranih infiormacija. To uključuje i tajne informacije, i njih dobavlja Njemačka obavještajna služba."

Promakli im i Berlinski zid i Srebrenica - mali ugled u svijetu

Na čelu službe stoji predsjednik, ali pri uredu kancelara postoji šesto odjeljenje koje je nadležno za koordinaciju rada triju njemačkih tajnih službi: BND-a, Ureda za zaštitu ustava i Vojne obavještajne službe. Uz to u okviru parlamenta radi i poseban odbor za kontrolu rada tajnih službi, u kojem su predstavnici svih parlamentarnih stranaka.

U svijetu tajnih službi njemačka "firma" nema veliki ugled - poznavaoci se često rugaju da je mnoge navodno tajnih informacije Službe moguće prije toga pronaći u novinama. BND nije znao ništa o planovima za izgradnju Berlinskog zida 1961. godine, jednako kao što nije predvidio ni njegov pad 1989. Služba nije pružala prave procjene ni kada se radilo o ratovima na području nekadašnje Jugoslavije, a i sve pripreme za genocid u Srebrenici su joj ostale nepoznate.

S druge strane je u prirodi stvari je da se o radu tajne službe nedovoljno zna u javnosti. Na svjetlo dana uglavnom izbijaju neuspjesi i skandali - bilo da se radi o prisluškivanju novinara, bilo da se radi o insceniranom krijumčarenju plutonija. O uspješnim operacijama, pribavljenim vrijednim informacijama i spriječenim terorističkim napadima se malo zna. I tu je ponovo sličnost sa Jamesom Bondom: gentelman zadovoljno ispija svoj martini, nakon što je upravo spasio svijet od katastrofe.