Njemački put jedinstva

Nešto više od godinu dana nakon pada Berlinskog zida, 20. decembra 1990. godine, u Rajhstagu se sastao prvi, u cijeloj Njemačkoj slobodno izabran parlament nakon 1932. godine. Na izborima nepune tri sedmice ranije, pobjedile su stranke Demokršćanska unija (CDU) i Kršćansko-socijalna unija (CSU) sa kancelarom Helmutom Kohlom kao glavnim kandidatom.

Kao poslanici raznih stranaka u Bundestagu su se našli i mnogi disidenti iz bivše Njemače Demokratske Republike.

Osnovna tema predizborne kampanje bila je ujedinjenje zemlje. Tadašnji kancelar Helmut Kohl se zalagao za što skorije ujedinjenje, dok je kandidat socijaldemokrata Oskar Lafontaine bio za oprezniji pristup. Međutim, istočnonjemački građani željeli su ujedinjenje odmah i u velikom broju su podržali „kancelara ujedinjenja“. Bivši disident u novom Bundestagu, poslanik socijaldemokrata (SPD), sveštenik Markus Meckel danas kaže: „Bilo je jasno da se ljudi uzdaju u vladu – izabrana je, jer je obećala brzo ujedinjenje. Građani ništa drugo nisu ni željeli, jer su ujedinjenje povezivali sa blagostanjem“.

Teški zadaci

Međutim, bez obzira na svu radost što je nakon 60 godina slobodno izabran svenjemački parlament, poslanici su bili svjesni i težine zadataka koji je bio pred njima. Meckel o tome kaže: „Zadatak je bio da se prevladaju velike teškoće na istoku zemlje. Tako je „obnova istoka“ bila i osnovna tema rasprava“.

Bez obzira na težinu zadatka, postojali su svi razlozi za zadovoljstvo i elan - Nijemci su se mirnim putem oslobodili diktature, uvjerili su sile pobjednice da je neophodno ujedinjenje dvije njemačke države i stvorili su sve pretpostvke da to ujedinjenje i na unutrašnjem planu bude uspješno.

Auto: Matthias von Heilfeld/N. Briski

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić