Njemacka štampa o govoru predsjednika Busha
22. januar 2004Oglas
Govor americkog predsjednika Busha o stanju nacije tema je kojom se jutros bave njemacki dnevni listovi. Süddeutsche Zeitung ovako komentariše Bushov nastup pred kongresom.
Predsjednik Bush je prekinuo dugu tradiciju. Njegov govor o stanju nacije se pretvorio u cisto otvaranje predizborne kampanje i ako se to prihvati kao indikator onda je jasno da ce predstojeca kampanja uoci predsjednickih izbora biti vrlo napeta sa svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ako bi Bush htio svom govoru dati neki moto onda bi to bo onaj iz poznate pjesme Edit Piaf: Non, je ne regrete rien - ne kajem se ni zbog cega. Bio je to govor predsjednika koji je ubijedjen u ispravnost svakog svog poteza i koji ne žali ni zbog jedne odluke koju je donio.
Piše Süddeutsche Zeitung. Lausitzer Rundschau ovako je vidio govor pred kongresom.
Predizborna vremena su loša vremena za iskrenu analizu donesenih politickih odluka i njihovih posljedica. U svom govoru naciji Bush je jasno stavio do znanja: on upravlja svijetom i pomalo je predsjednik Amerike. Na prvom mjestu je za njega borba protiv terorizma koja ce se i ubuduce voditi bez osvrtanja na medjunarodna tijela kao što je Vijece Sigurnosti. Nakon toga dolazi briga za nedovoljno zdravstveno osiguranje njegovih sunarodnjaka. Prije zabrinutosti zbog velikog broja nezaposlenih u Americi dolazi odbrana americkih interesa u svijetu. Bush ocito stavlja kartu na emocije biraca koje su kod Amerikanaca još uvijek pod uticajem napada od 11. septembra. On se prikazuje kao jak politicar koji i dalje sigurnosne interese Amerike stavlja ispred medjunarodnog prava. U domovini ce mu to sigurno donijeti poene. Ostatak svijeta mora dobro otvoriti oci jer Bushova strategije podsjeca na ponašanje supersile iz vremena hladnog rata.
Zakljucuje list Lausitzer Rundschau. List Die Zeit ide korak dalje i analizira odnose SAD i Evrope
Prije samo godinu dana je Bush stavio sve karte na vlastitu snagu umjesto na podršku saveznika. Htio je da natjera Pariz i Berlin na povlacenje. Slijedilo je otrežnjenje: Evropa nije mogla zaustaviti rat, Amerika ne može dobiti mir bez podrške Evrope. Amerikancima su sada potrebni saveznici. Saveznici koji ce oznaciti legitimitet sile u Iraku. Mora se izglasati mandat UN-u, zatim slijedi zahtjev NATO-u da preuzme održanje mira. Nakon Bosne i Kosova na horizontu se ukazuje još jedan zajednicki angažman. Liberalne demokrate su sve svjesnije da njihovo ostrvo mira ne može opstati ako izvan njega vladaju AIDS i siromaštvo, diktature i države koje propadaju, te religiozno ludilo i genocid. Medjunarodni teror buja i stoga njemacki ministar odbrane ima pravo kada kaže kako se Njemacke brani u Afganistanu. Ali isto kao i Njemacka, i SAD teško mogu da se zaštite same. Nagradno pitanje za Busha glasi: gdje ce pronaci partnere za 21. vijek? Htio ili ne htio vecinu partnerskih adresa ce pronaci u Evropi.
Piše list Die Zeit.
Predsjednik Bush je prekinuo dugu tradiciju. Njegov govor o stanju nacije se pretvorio u cisto otvaranje predizborne kampanje i ako se to prihvati kao indikator onda je jasno da ce predstojeca kampanja uoci predsjednickih izbora biti vrlo napeta sa svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ako bi Bush htio svom govoru dati neki moto onda bi to bo onaj iz poznate pjesme Edit Piaf: Non, je ne regrete rien - ne kajem se ni zbog cega. Bio je to govor predsjednika koji je ubijedjen u ispravnost svakog svog poteza i koji ne žali ni zbog jedne odluke koju je donio.
Piše Süddeutsche Zeitung. Lausitzer Rundschau ovako je vidio govor pred kongresom.
Predizborna vremena su loša vremena za iskrenu analizu donesenih politickih odluka i njihovih posljedica. U svom govoru naciji Bush je jasno stavio do znanja: on upravlja svijetom i pomalo je predsjednik Amerike. Na prvom mjestu je za njega borba protiv terorizma koja ce se i ubuduce voditi bez osvrtanja na medjunarodna tijela kao što je Vijece Sigurnosti. Nakon toga dolazi briga za nedovoljno zdravstveno osiguranje njegovih sunarodnjaka. Prije zabrinutosti zbog velikog broja nezaposlenih u Americi dolazi odbrana americkih interesa u svijetu. Bush ocito stavlja kartu na emocije biraca koje su kod Amerikanaca još uvijek pod uticajem napada od 11. septembra. On se prikazuje kao jak politicar koji i dalje sigurnosne interese Amerike stavlja ispred medjunarodnog prava. U domovini ce mu to sigurno donijeti poene. Ostatak svijeta mora dobro otvoriti oci jer Bushova strategije podsjeca na ponašanje supersile iz vremena hladnog rata.
Zakljucuje list Lausitzer Rundschau. List Die Zeit ide korak dalje i analizira odnose SAD i Evrope
Prije samo godinu dana je Bush stavio sve karte na vlastitu snagu umjesto na podršku saveznika. Htio je da natjera Pariz i Berlin na povlacenje. Slijedilo je otrežnjenje: Evropa nije mogla zaustaviti rat, Amerika ne može dobiti mir bez podrške Evrope. Amerikancima su sada potrebni saveznici. Saveznici koji ce oznaciti legitimitet sile u Iraku. Mora se izglasati mandat UN-u, zatim slijedi zahtjev NATO-u da preuzme održanje mira. Nakon Bosne i Kosova na horizontu se ukazuje još jedan zajednicki angažman. Liberalne demokrate su sve svjesnije da njihovo ostrvo mira ne može opstati ako izvan njega vladaju AIDS i siromaštvo, diktature i države koje propadaju, te religiozno ludilo i genocid. Medjunarodni teror buja i stoga njemacki ministar odbrane ima pravo kada kaže kako se Njemacke brani u Afganistanu. Ali isto kao i Njemacka, i SAD teško mogu da se zaštite same. Nagradno pitanje za Busha glasi: gdje ce pronaci partnere za 21. vijek? Htio ili ne htio vecinu partnerskih adresa ce pronaci u Evropi.
Piše list Die Zeit.
Oglas