Njemacki predsjednik Rau protiv zabrane nosenja marame
22. januar 2004Oglas
Svacanost u povodu 275.rodjendana pjesnika i folozofa Gotholda Efraima Lessinga bila je prilika za njemackog predsjednika Johanesa Rau da ponovi i pojasni svoje ranije izjave tokom debate o nosenju marame . Konacno, sam Lessing se jos 1779. godine u svom djelu " Natan Mudri" zalagao za toleranciju u religioznim pitanjima. Rau je iskoristio priliku da se jos jednom izjasni protiv zabrane nosenja marame za muslimanske nastavnice. U svom govoru predsjednik Rau nije samo uporedio maramu na glavi sa nosenjem kriza ili monaske mantije,kao sto je to ucinio krajem decembra, nego je obrazlozio svoj stav uopste:
" Ja sam cvrstog uvjerenja da jedan religiozni simbol- a to je svakako i marama na glavi- ne mozemo zabranjivati i uz to vjerovati da cemo sve ostalo ostaviti po starom.Plasim se naime, da je zabrana marame na glavi prvi korak na putu ka laicistickoj drzavi, koja religiozne simbole i znakove izbacuje iz javnog zivota.Ja to ne zelim.To je moja predstava o nasoj zemlji,vec stotinama godina prozetoj hriscanstvom".
Rau je upozorio na diskusije sa pausalnim ocjenama. Debata o nosenju marame je teska,i to prije svega jer ih muslimanske zene nose zbog razlicitih motiva.Jedne time zele javno pokazati svoje vjerovanje, neke su na to prisiljene od strane porodica.
" Sigurno da postoje zene muslimake koje nose maramu kao izraz svog religiozno-politickog fundamentalistickog uvjerenja. Debata bi dakle bila mnogo jednostavnija kada bi marama bila jednoznacan simbol.Ali to nije. Zato za ovo pitanje, po mom cvrstom uvjerenju, treba vaziti stari princip , po kojem moguca zloupotreba jedne stvari ne smije sprijeciti njenu upotrebu".
Naravno, da je neophodno zastititi ucenike od svake vrste islamsko-fundamentalistickog uticaja, isto kao i od bilo koje druge vrste ekstremizma, kazao je Rau i dodao:
"Sto se vise moramo boriti protiv svake forme fundamentalizma, to manje trebamo razlicito tretirati religije.U demokratskoj pravnoj drzavi vazi pravo razlicitosti, ali ne postoji nikakvo razlicito pravo".
Johanes Rau je podsjetio na clan 4 Saveznog ustava u kojem se kaze da su sloboda vjere, misli i sloboda religioznog izrazavanja nepovredivi:
" Drzava stiti slobodu svakog pojedinca i njegovo zivotno vjerovanje sve dok se ono ne sukobljava sa ustavom.Drzava medjutim nema zadatak da utvrdjuje koja je religija bolja ili pak, da jednoj religiji daje prednost". Sa takvim stavom sigurno bi se slozio i filozof Gothold Efraim Lessing.
" Ja sam cvrstog uvjerenja da jedan religiozni simbol- a to je svakako i marama na glavi- ne mozemo zabranjivati i uz to vjerovati da cemo sve ostalo ostaviti po starom.Plasim se naime, da je zabrana marame na glavi prvi korak na putu ka laicistickoj drzavi, koja religiozne simbole i znakove izbacuje iz javnog zivota.Ja to ne zelim.To je moja predstava o nasoj zemlji,vec stotinama godina prozetoj hriscanstvom".
Rau je upozorio na diskusije sa pausalnim ocjenama. Debata o nosenju marame je teska,i to prije svega jer ih muslimanske zene nose zbog razlicitih motiva.Jedne time zele javno pokazati svoje vjerovanje, neke su na to prisiljene od strane porodica.
" Sigurno da postoje zene muslimake koje nose maramu kao izraz svog religiozno-politickog fundamentalistickog uvjerenja. Debata bi dakle bila mnogo jednostavnija kada bi marama bila jednoznacan simbol.Ali to nije. Zato za ovo pitanje, po mom cvrstom uvjerenju, treba vaziti stari princip , po kojem moguca zloupotreba jedne stvari ne smije sprijeciti njenu upotrebu".
Naravno, da je neophodno zastititi ucenike od svake vrste islamsko-fundamentalistickog uticaja, isto kao i od bilo koje druge vrste ekstremizma, kazao je Rau i dodao:
"Sto se vise moramo boriti protiv svake forme fundamentalizma, to manje trebamo razlicito tretirati religije.U demokratskoj pravnoj drzavi vazi pravo razlicitosti, ali ne postoji nikakvo razlicito pravo".
Johanes Rau je podsjetio na clan 4 Saveznog ustava u kojem se kaze da su sloboda vjere, misli i sloboda religioznog izrazavanja nepovredivi:
" Drzava stiti slobodu svakog pojedinca i njegovo zivotno vjerovanje sve dok se ono ne sukobljava sa ustavom.Drzava medjutim nema zadatak da utvrdjuje koja je religija bolja ili pak, da jednoj religiji daje prednost". Sa takvim stavom sigurno bi se slozio i filozof Gothold Efraim Lessing.
Oglas