Njemačke "drive-in" crkve
22. april 2019
„Dragi Bože, daj mom ocu snage da umre i molim te da zaštitiš mog sina u Afganistanu". Ili: „Neka svi koji boluju od raka, imaju Boga uza sebe".
Ovo su poruke koje se mogu naći u knjigama koje su izložene u svim kapelicama i crkvama smještenim uz njemačke autoceste. Po gustoj mreži njemačkih autocesta postoji 47 „Autobahn crkava". Tamo, nekoliko metara od jurećih vozila, putnici traže mir. Za razliku od ostalih crkava, broj posjetitelja je u ovim vjerskim objektima - u porastu.
Možda Sveti duh pomogne...
„Crkva je za mene poput šatora, zaštitnog prostora gdje je prije svega sigurno", kaže 19-godišnja Katarina (ime promijenjeno). U „Autobahn crkvu" Siegerland na autocesti A45 između Dortmunda i Frankfurta, Katarina dolazi uvijek kada ju more brige.
Slično je i s Gerhardom Sauerom iz obližnjeg Neunkirchena koji ovamo dolazi zbog kratkih misa koje su, kako kaže, „pune energije". Tu crkvu mjesečno posjeti oko 2.000 vjernika. Knjiga s porukama posjetitelja je puna osobnih želja i razmišljanja. Pogled na poruke odaje jednu drugačiju sliku njemačkog društva, bez negativnosti i mržnje.
„Za razliku od poruka na internetu koje su pune mržnje, ovdje su ljudi zahvalni i ne pokazuju ljutnju", kaže Ute Pohl, predsjednica Udruge Autobahn crkve Siegerland.
Alessia u crkvu Sv. Rafaela na autocesti A57 pored Kölna dolazi kako bi liječila ljubavne jade i nada se da će poruke koje ovdje ostavlja doći i do njezinog dečka koji ju je ostavio. Pod budnim okom arhanđela Rafaela, Alessia je upisala: „Dragi Bože, zapravo sam ti se htjela obratiti s pozitivnim osjećajima. Ali molim te da Stefanu vratiš vjeru u našu vezu".
„Ljudi koji ovako nešto pišu, se nadaju odgovoru. I kada se to odvija u crkvi onda se nadamo da će Sveti duh pozitivno utjecati", kaže Ute Pohl s osmjehom na licu.
Pet minuta duhovnog mira
Zajednica „autobahn vjernika", za razliku od onih u gradovima, raste. Oko pola milijuna putnika svrati godišnje u jednu od crkava uz prometnice. Prva „Autobahn crkva" je posvećena 1958. godine uz sutocestu A8 u Bavarskoj. Slični objekti su u međuvremenu nikli i u Austriji i Švicarskoj.
Crkve nastaju na temelju lokalnih inicijativa koje vlastitim sredstvima grade kapelice. Za razliku od crkva u naseljima, u „Autobahn crkvama" vjernici provedu kratko vrijeme, u prosjeku pet minuta. Prema podacima Katoličke više škole u Freiburgu prosječni „autobahn vjernik" je muškog roda, živi u Njemačkoj, stariji je od 50, oženjen i redovito odlazi na mise.
Anonimna vjera
Anonimnost autoceste je ono što ove vjerske objekte čini atraktivnima. Mnogim vjernicima ne smeta što su ove crkve najčešće bez dušobrižnika.
Kamiondžija Norbert (pravo ime poznato redakciji) spada među redovne posjetitelje. Najmanje dva puta tjedno zastane u protestantskoj kapelici Medenbach kako bi se, kaže, "malo smirio i došao k sebi". Ulazi u kapelicu, pali svijeću i sjedne na klupu i moli se. Priča kako ga je jedna bivša djevojka naučila da pali svijeće za bližnje. „Djevojku sam u međuvremenu zaboravio, ali je ritual ostao", kaže on.