Nobelova nagrada za mir Al Goru-klima ili politika?

Već dugo Nobelova nagrada za mir, svakako najznačajnije priznanje švedske Akademije nauka iz Štokholma ne dodjeljuje se samo političarima i mirotvorcima, što je dobro. I borba protiv siromaštva je jedna vrsta borbe za mir.

Da se nagrada dodijeli nekome ko se zalaže za borbu protiv smanjenja emitovanja uzročnika zagadjivanje klime u svijetu,

UN Savjetu za klimu, takodjer je dobra odluka. Ali, da potom ovo tijelo svjetske organizacije medalju za mir, dodijeli bivšem američkom vice-predsjedniku,pak, potpuno je neumjesno i neprimjereno vremenu. Odlikovanje čovjeka koji je negdje omrznut,a negdje slavljen kao neka pop-zvijezda, ustvari odvlači pažnju od prave teme. Ona je, prije svega, pravi šamar sadašnjem američkom predsjedniku Džordž Bušu pobjedniku na izborima 2000.

Da je tada Al Gor pobijedio na predsjedničkim izborima, danas bi SAD gotovo sigurno, bile potpisnik Sporazuma o klimi iz Kyota. I rat u Iraku, vjerovatno ne bi imao ovakav tok, kao što je se to dešavalo i dešava za Bušove vlasti. Mnogi Amerikanci bi,osim toga i danas Al Gora rado vidjeli napredstojećim predsjedničkim izborima, što je teoretski moguće. To nije promaklo ni Savjetu za klimu UN.

Sjetimo se,recimo, dodjeljivanja filmskog Oskara. Jedna po svoj prilici neorijatna epizoda. Naime,u filmu se radi o globalnom zagrijavanju zemljine atmosfere, odnosno pregrijavanju klimatskih uvjeta-ali ipak prije svega o Al Goru.

Upravo taj film je Al Gora, bez kojeg bi bio beznačajan,učinio poznatim. Treba priznati da je Al Gor, kada je riječ o zaštiti klime učinio dobar posao. Amerikancima je neko morao objasniti da ne moraju baš u svakoj prilici koristiti automobil, te da dobro izolovane kuće, ustvari, štede energiju.

Medjutim, veliko je pitanje da li je sve to i dovoljno da bi se dobila Nobelova nagrada za mir. Ostatak svijeta dovoljno zna o opasnostima koje donosi promjena klime i nije mu mu potreban Al Gor da bi to objasnio. Postoji,medjutim, dovoljno razloga da se povjeruje kako je Al Gor sve to učinio u propagandne svrhe. Istina on kaže kako nije zainteresovan za predsjedničku kandidaturu. Komitet UN za klimu mora vjerovati da će se on i svog držati obećanja. U protivnom bi to značilo da je ovo tijelo svjetske organizacije sa sjedištem u Njujorku, dozvolilo da bude izmanipulisano za lične ciljeve jednog čovjeka. I,to na način koji ne može ničim opravdati.

Komentar-Christine Bergmann