"Der Fußball kann Brücken bauen"

Antoine Hey nije neko ko se može lako skrenuti sa puta. Njegov put se zvao i još uvijek se tako zove – izgradnja libijskog nogometa. Sa tog puta Hey nije želio skrenuti ni kada je u Libiji izbio rat. Međutim, morao je to uraditi teška srca. „Razvoj događaja u Libiji bio je iznenađenje, kako za mene, tako i za ostale Nijemce koji koji su se zatekli u Libiji“, prisjeća se Hey. „21. februara je njemačka škola u Tripoliju bila otvorena. 22. februara je situacija bila tako dramatična, da su škola i njemačka ambasada zatvorene, a mi pozvani da napustimo zemlju”, kaže Hey.

Hey u Njemačkoj ne sjedi skrštenih ruku. Bez obzira na građanski rat u Lkibiji, u Hildenu pored Düsseldorfa, nastavio je obavljati posao direktora libijskog Nogometnog saveza. Kada telefonske veze nisu u prekidu, obavlja razgovore sa trenerima i igračima. Na pitanje, kako izgleda njegov posao, Hey odgovara: “Moji poslovi su u principi isti kao i poslovi Matthiasa Sammera u njemačkom Nogometnom savezu. Dakle, u libijskom Nogometnom savezu sam zadužen za nogomet uopšte. Radi se o obavezama u državnoj reprezentaciji (U 17) pa do seniora”.

68 utakmica u Bundesligi i trener u Lesothou

Hey je mogao biti i selektor reprezentacije. Međutim, odlučio se za funkciju koja mnogo ne zavisi od rezultata. Hey (40) je iskusan nogometaš: u Bundesligi je u dresu Fortune iz Düsseldorfa i Schalkea 04 odigrao 68 utakmica. Nakon toga je dobio trenersku licencu, trenirao amaterske ekipe u Njemačkoj, ali i reprezentacije u Lesothou, Gambiji, Keniji i Liberiji. Heyov plan nije bio da veći dio svoje trenerske karijere provede u Africi. Od ovih angažmana je naučio mnogo o drugim kulturama. Hey je u Libiji od ljeta 2010. godine.

Kontakt sa Gadafijevim klanom

Sve što je uradio Gadafijev klan za Heya i nije bilo tako loše. Najstariji Gadafijev sin, Muhammad Gaddafi je kao predsjednik libijskog Olimpijskog komiteta uradio mnogo za sport. Antoine Hey se namjerava vratiti u Libiju odmah po okončanju sukoba. „Mislim da nema vrste sporta niti institucije koja kao nogomet, može povezati ljude i graditi mostove pomirenja“, kaže Hey. Ovu tezu potkrepljuje primjerima iz ostalih zemlja u kojima su vođeni građanski ratovi. “Vidjeli smo šta se desilo u Iraku u kojem je situacija bila dosta lošija. Bez obzira na takvu situaciju, Irak je pobjednik Azijskog kupa. Zbog toga vjerujem da će nogomet doprinijeti da se zaborave užasni događaji građanskog rata”.

Autor: Joscha Weber/Mehmed Smajić

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić