1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video

Nomen est omen - na žalost mnogih

8. oktobar 2009

Predrasuda prema imenima ima mnogo i one često nisu opasne, nego neugodne. No, problemi nastaju kada oni koji ponekad kroje sudbine drugih, poput nastavnika, na osnovu imena djecu trpaju u određeni koš.

https://p.dw.com/p/K1qV
Ime ostaje za cijeli život
Ime ostaje za cijeli životFoto: picture-alliance/ dpa/ DW-Fotomontage

Mnogima koji se zovu Kevin nije lako. Chantal također. Zaključak je to prve naučne studije o povezanosti ličnih imena i uspjeha djece koju je sačinila Astrid Kaiser, inače profesorica pedagogije na Univerzitetu u njemačkom gradu Oldenburgu. Ona je provela istraživanje među njemačkim nastavnicima o povezanosti imena djeca i njihovog školskog uspjeha. Rezultat je više nego jasan a za neke i očekivan.

"Kevin nije ime nego dijagnoza"

Djeca, na žalost, ne odlučuju o svojim imenima
Djeca, na žalost, ne odlučuju o svojim imenimaFoto: dpa

Imena poput Kevin, Chantal, Jacqueline ili Justin nose djeca koja se tokom nastave ističu kao neposlušna, zatim koja su dekoncentrisana, te ona sa slabijim kapacitetom. Sophie, Lucas ili Simon su na drugom kraju spektra: Oni su poslušni, prijateljski raspoloženi te dobri u učenju. Upitani pedagoški djelatnici, na osnovu toga, svojoj djeci ne bi nikada dali imena poput Kevina ili Chantal. Obrazloženje jedne učiteljice glasi: "U svojoj karijeri sam se susretala sa mnogo Kevina koji se nisu baš iskazali". Naravno da postoje iznimke, ali najdirektnija je bila jedna druga nastavnica koja je zaključila: Kevin nije ime, nego dijagnoza".

Sve same predrasude...

Ime je često povezano sa socijalnom pozadinom
Ime je često povezano sa socijalnom pozadinomFoto: dpa

Predrasude o Kevinima i društvu dolaze i iz jednog drugog ugla. Jedan zubar je tako komentirajući studiju napisao: "Kevin ima karijes i to je to". I ova izjava potvrđuje blagu i neizrečenu sumnju da je izbor imena usko povezan sa socijalnim statusom. Teško je zamisliti da će univerzitetski profesor sina nazvati Kevin ili kćerku Jacqueline, odnosno Chantal. Slojevi društva sa tradicijom, ili oni koju tu tradiciju pod svaku cijenu žele steći, imena za djecu pronalaze u istoriji građanskog staleža. Manje u mitologiji, ali još manje u medijima, kao što je to očigledno slučaj sa nesretnim Kevinom iz filma "Sam kod kuće". Na optužbe da svojom studijom samo produbljuje sve izraženije predrasude prema "proletarijatu", Astrid Kaiser se brani tvrdnjom da joj namjera nije bila baciti sve Kevine i Chantal u isti lonac, ali da je "studija pokazala ono što je pokazala". I dok u nekim dijelovima Evrope imena služe za podjelu po nacionalnoj osnovi, u Njemačkoj između jednog Kevina i Felixa prije teče granica klasne pripadnosti.

Autori: G. Birkenstock / N. Kreizer

Odg. urednik: S. Tanović