Norveška želi otjerati prosjake s ulice

Kjel Gunar Holten živi na ulici. Prvo je počeo da se drogira, a onda je došao finansijski krah. Sada je prosjak: sedam godina već prosi, skoro uvijek na istom mjestu ispred glavne željezničke stanice u Oslu. "Prosjačenje me odvraća od kriminala, već sedam godina", kaže on. "Ja sam narkoman, svaki dan mi treba novac,…"

Kjel svako malo dobija po nekoliko novčića. Ovdje ima mnogo ljubaznih ljudi, kaže on i zahvaljuje se. Međutim, sada bi Kjel, ako je ikako moguće, trebalo da nestane sa ulice. Norveški parlament je započeo raspravu o prijedlogu zakona kojim se od 2015. u Norveškoj zabranjuje prosjačenje. A ako neka opština već sada želi da se riješi prosjaka, to može i da uradi. Od 1. jula gradovi i opštine u Norveškoj mogu o tome samostalno da odlučuju.

"Otvorene granice su poziv na prosjačenje"

Dženi Klinge, političarka norveške Partije centra (Senterpartiet), ponosna je na ovaj projekat. Njena stranka je zapravo u opoziciji, ali je prijedlogom ovog zakona, na opšte iznenađenje, došla do parlamentarne većine. "Najveće povećanje prosjaka imamo upravo iz inostranstva", kaže ona. Norveška je članica šengenskog prostora. Nedostatak graničnih kontrola političari vide kao poziv na prosjačenje.

"Zato nam je potreban nacionalni zakon, kao preventiva. Ako prosjačenje ovdje u Norveškoj bude nezakonito, onda će manje ljudi dolaziti ovamo da prosi. Otvorene granice su kao poziv za kriminalce i trgovce ljudima. Nacionalna zabrana bi pomogla, jer bi djelovala preventivno", tvrdi ta političarka.

Klinge ne želi da to direktno izgovori, ali ona misli na putujuće grupe prosjaka iz okruženja Roma i Sinta. Policija u Oslu tvrdi da je sitan kriminal iz tog okruženja vidno porastao. "U praksi, zabrana će uglavnom biti sprovođena novčanim kaznama. Teoretski, moguće su i kazne zatvora, ali nama je prije svega stalo do novčanih kazni", kaže Klinge.

Novčane kazne za prosjake?

Iselin Niboe iz desno-liberalne partije Venstre je međutim skeptičan. "Zar nije donekle apsurdno kada baš one, koji traže finansijsku pomoć, kažnjavamo novčanim kaznama?", pita on.

Norveški političari raspravljaju oko tog pitanja. A i među biračima se mišljenja razlikuju.

"Mislim da je dobro da rade nešto po tom pitanju", kaže jedna žena. "Osjećate da morate nešto da im date. Ali, ja nemam želju da im dam novac, jer znam da postoje svi oni ljudi iza njih."

Jedan čovjek se ne slaže: "Ovo pomalo liči na ponašanje noja - mi strpamo glave u pijesak i mislimo da je sve ostalo oko nas takođe nestalo. Upravo to mi sada radimo. To je jednostavno glupo."

"Mi smo najbogatija zemlja u Evropi!"

To ne samo da je glupo, već možda i nezakonito, kaže nadležna ombudsmanka za pitanja diskriminacije. Ona je već najavila da će detaljno da preispita zabrane prosjačenja. Socijalna radnica Kamila Svingen, koja se brine o beskućnicima i prosjacima u Oslu, je užasnuta: "Baš Norveška," mrmlja ona, "mi smo najbogatija zemlja u Evropi. Mi moramo da pomognemo ljudima koji prose na ulici. Jednostavno ih otjerati sa ulica, prema onoj: 'Daleko od očiju, daleko od srca', … to ne može biti pravo rješenje."

Ljudi poput Kjel Gunar Holtena bez prosjačenja nemaju nikakve šanse. "Moraću ponovo da se vratim kriminalu", kaže on. "Nemam drugog izbora."