Nova ponuda DW: kultura u fokusu

DW: Šta se to mijenja u ponudi DW-televizije na njemačkom jeziku?

Rolf Riše: Na novom TV-kanalu Dojče velea biće više, mnogo više kulture nego do sada. Riječ je o širokom shvatanju pojma kultura. Ne želimo da izvještavamo samo o djelima kao što su knjige, filmovi ili muzika, već i da govorimo o socijalnoj dimenziji kulture, kao npr. o tradiciji ili o vrijednostima. Zato se na našem novom programu nećemo baviti samo kulturom u tradicionalnom obliku – to će biti uzbudljiv TV-program u kome najviše ima kulture, ali ima i politike, ekonomije, sporta, nauke i još mnogo toga.

Program DW na njemačkom može se, kao i do sada, gledati širom svijeta – između ostalog i na internetu odnosno preko lajv-strima. Za to je dovoljno jednostavno kliknuti na dugme Live TV, lijevo gore na ekranu i – već ste tu. U Sjevernoj Americi je taj uživo prenos za sada blokiran, zbog još uvijek neriješenih problema sa pravima na emitovanje.

Pored toga, DW program može se gledati i kao Video-on-demand – odnosno pojedinačno preuzimati na stranici DW pod rubrikom „TV". Tu svako može da pronađe svoju omiljenu emisiju – od „Cinema", do „Shift". I naravno, program se može pratiti i preko DW-aplikacije u rubrici „TV".

Pored toga, TV-program na njemačkom distribuira se i uobičajenim načinima: preko satelita u Evropi, Aziji i Okeaniji, kao i u Južnoj i Severnoj Americi. Direktan pristup moguć je obično uz pomoć veće satelitske antene. Postoji, međutim, i više od 250 kablovskih distributera, kao i IPTV-ponuđača ili onih sa DTH-platformama, koji preuzimaju kompletan program na njemačkom jeziku. Za gledaoce u Južnoafričkoj Republici npr, kao i u još devet drugih zemalja na jugu tog kontinenta, postoji platforma „MultiChoice" koja prenosi program na njemačkom jeziku. U SAD je njemački kanal u ponudi najvećih kablovskih operatera kao što su „Comcast", „Time Warner Cable" i „Verizon". Program se može gledati i u Kanadi preko distributera „Rogers".

Kome je namijenjen novi program?

Ukratko rečeno – svima onima koji se interesuju za Njemačku, odnosno Evropu, tj. svima koje interesuje njemački, odnosno evropski pogled na događaje. I naravno svima koje interesuje kultura. A koga to uopšte ne interesuje?

Ako pogledate programsku šemu, vidjećete da tu zaista ima mnogo kulture. Na početku nedjelje tu je DW-muzički magazin „PopXport", zatim pet dana za redom emisija „Kulturzeit" koju preuzimamo od kolega sa javnih servisa ZDF, ORF, SRF i ARD. A nedjeljom emitujemo našu uspješnu i gledanu emisiju „Kultur.21".

Još jedna lijepa novina na programu može se podvesti pod zajedničko ime „čista literatura": prateći emisije „Druckfrisch", „Lesenwert", „Bücherjournal" može se tokom čitave sedmice pratiti neki program posvećen književnosti. Ne znam da neki drugi program ima takvu ponudu.

Novost je takođe i jednosatni informativni magazin pod imenom „Der Tag" (Dan). U okviru te emisije, svakodnevno će biti emitovan duži intervju sa po jednim gostom koji će voditi urednik kulture. To su samo tri od mnogih novina koje naš program čine uzbudljivim i daju mu jasan kulturni profil.

To dakle znači da neće biti samo suvoparnih priloga o visokoj kulturi?

Ni u kom slučaju. Istina je da se u Njemačkoj, više nego u drugim zemljama, naglašava razlika između ozbiljne i popularne kulture, ali mi kao kreatori programa nismo to imali na umu. Za nas postoji podjela na dobru, i nešto manje dobru kulturu. Želimo prije svega da našu publiku oduševimo – za dobre filmove, dobru muziku, dobre knjige, bez obzira na to da li je riječ o takozvanoj „visokoj" ili „popularnoj kulturi". Ko danas još odbacuje elektro-bend „Kraftverk" kao nevažan dio „zabavne kulture"? Ili recimo, ko može, nakon milionitog izvođenja „Toske" da kaže da je tu riječ samo o „visokoj kulturi"? To mogu da govore samo ljudi koji žive u nekakvim svojim kulama od slonovače i koji žele tu i da ostanu, sami sa sobom. Mi prije svega tragamo za kvalitetom, a ne za takvim, prema mom mišljenju, sasvim nepotrebnim kategorizacijama.

Naš nagrađivani film „Currentzis – der Klassikrebell" govori, recimo, o tome kako dirigent priprema sa svojim orkestrom Mocartovo djelo „Don Đovani". To jeste u određenoj mjeri visoka kultura – ali je prije svega veoma zabavan film. U svakom slučaju: film je dobar, isto kao i njegovi protagonisti, Teodor Kurencis i orkestar „Musica Eterna".

Namjeravamo da i dalje proizvodimo takve dokumentarne filmove o muzici, ali isto tako i satiru i komediju – nešto kao „Ladies Night" ili „Nuhr". Naravno tu će biti i magazini koje naši gledaoci poznaju već godinama – naš dnevni TV-magazin „Euromaxx", emisija o putovanjima „Check-in" ili muzički magazin „PopXport".

Zbog čega se uopšte toliko polaže na kulturu?

Uglavnom zbog toga što su naši gledaoci veoma zainteresovani za kulturu – to između ostalog, znamo i na osnovu naših istraživanje. Pored toga, ta tema se savršeno uklapa u opis naših zadataka. Prema Zakonu o DW, mi bi trebalo da „Njemačku predstavimo kao dio evropske kulture i kao liberalno-demokratsku državu". Trebalo bi da „promovišemo razumijevanje i razmjenu između kultura i naroda". To je ono što želimo da postignemo sa našim novim program na njemačkom. Ne postoji bolji pristup vrijednostima i identitetu nekog društva – od kulture. Dijalog između kultura prirodno utiče na bolje međusobno razumijevanje. U današnjim teškim vremenima, mi pokušavamo da reinterpretiramo jedan stari njemački slogan koji glasi: „Kultura – ona nikada nije bila toliko važna kao danas".

Rolf Riše je urednik Redakcije DW za kulturu i društvo i programski šef TV-programa na njemačkom jeziku.

Paralelno sa novim TV-programom na njemačkom, pokrenuta je i stranici na Fejsbuku na kojoj je moguće pronaći mnoge dodatne sadržaje naše kuće iz oblasti kulture.