Novi start u Siriji?

Izgledi za uspjeh od početka nisu bili dobri. Unatoč tome, Lakhdar Brahimi se trudio pronaći rješenje za konflikt u Siriji. U brojnim razgovorima je, ovaj sada već bivši specijalni povjerenik UN-a i Arapske lige, pokušao pokrenuti sukobljene strane u pravcu mirovnog procesa. Strpljenje je bila jedna od njegovih najvažnijih vrlina. Ipak, nakon 20 mjeseci to strpljenje je bilo iscrpljeno: Brahimi je napustio poziciju pregovarača.

Alžirski diplomata je ostavio iza sebe prazninu koju sada na svoj način pokušava popuniti grupa država "Prijatelji Sirije". Toj grupi pripadaju između ostalih SAD, zemlje EU, poput Njemačke, ali i Saudijska Arabija i Katar. "Postoji velika suglasnost oko toga da napori vezani za Siriju moraju biti udvostručeni", izjavila je glasnogovornica američkog ministarstva vanjskih poslova Jen Psaki na početku dvodnevnog sastanka ove grupe. Na sastanku se raspravljalo o pružanju humanitarne pomoći žrtvama građanskog rata u Siriji, kao i o daljoj pomoći sirijskoj opoziciji, te povećanom pritisku na Damask.

Logika konfrontacije je zakazala

Ovu politika slijede oni koji podržavaju sirijsku opoziciju u posljednje tri godine. No ona je donijela malo toga. Postavlja se međutim pitanje da li bi ona u budućnosti mogla imati više uspjeha. Arapski list "Al Hayat", koji izlazi u Bejrutu i Londonu, je skeptičan u tom smislu. Rusija i Iran, dva najvažnija saveznika Asadovog režima, ne pokazuju nikakav znak popuštanja. Naprotiv obje zemlje su mišljenja da Zapad ugrožava njihovu egzistenciju i pokušava proširiti svoju zonu utjecaja na njihov račun. Stoga ne treba očekivati da ove dvije zemlje popuste, naprotiv: "Obje nastoje razviti svoj vojni potencijal i proširiti svoje zone utjecaja - i to ni u kom slučaju samo tamo gdje oni navodno moraju reagirati na nametnutu opasnost", navodi "Al Hayat".

Logika konfrontacije do sada nije urodila plodom. Ona nije ni spriječila smrt oko 150 000 Sirijaca, ni okolnosti u kojima je devet miliona ljudi bili prisiljeno na izbjeglištvo unutar ili izvan zemlje. Isto tako je imala malo uspjeha u sprečavanju da konflikt utiče i na druge zemlje regiona. Posebice u Iraku i Libanu je došlo do velikih sukoba između pristalica i protivnika Asadovog režima. Ni Turska na jedan drugi način nije ostala pošteđena nasilja u susjednoj zemlji. Ankara je oborila jedan sirijski borbeni avion koji je ušao u turski zračni prostor. Ukoliko rat u Siriji još potraje nasilje u susjednim zemljama bi se moglo dodatno povećati.

Možda i zbog toga u najmanju ruku neki od članova "Prijatelja Sirije" uz podršku sirijskoj opoziciji predlažu jedan potpuno novi kurs. Tako je saudijska vlada na razgovor u Rijad pozvala iranskog ministra vanjskih poslova. "Iran je susjed, mi imamo međusobne veze i pregovarati ćemo jedni s drugima", saopćio je saudijski ministar vanjskih poslova Saud al-Faisal. Poziv bi mogao biti reakcija na približavanje SAD-a i Irana. A to se pak najjasnije pokazuje šestomjesečnim ukidanjem embarga Teheranu. Zauzvrat se Iran obavezuje da će obustaviti svoj atomski program na period od godinu dana. S obzirom na ovaj dogovor u Rijadu vlada zabrinutost da bi Saudijska Arabija, zbog američko-iranskih kontakata, mogla izgubiti svoju vanjskopolitičku težinu.

Doduše neimanovani predstavnik Vlade u Teheranu je za britanski list "The Guardian" izjavio da je Asadova vlada pobijedila u ratu. Istodobno internet list "Al Monitor", koji se bavi političkim stanjem na Bliskom istoku, je izvijestio, pozivajući se na neimenovane izvore iz Egipta, da su iranske diplomate u povjerljivim razgovorima u Moskvi predločile plan u četiri tačke. Ovaj plan predviđa uspostavu primirja, formiranje vlade nacionalnog jedinstva, reformu ustava i ograničavanje ovlasti sirijskog predsjednika.

Osnova za nove pregovore?

Suradnja umjesto konfrontacije - čini se da ovaj ideja u Siriji ubire prve plodove. Posljednjih sedmica su se Vlada u Damasku i naoružani opozicionari dogovorili o uspostavljanju primirja u gradu Homsu. Nakon višemjesečne opsade grad je napustilo oko 2000 ljudi, a među njima i 1800 islamskih pobunjenika. Zauzvrat je pušteno desetine talaca. Prema navodima libanskog lista "Al Safir" u postizanju ovog dogovora nisu sudjelovale samo iranske diplomate, već i predstavnici jedne neimenovane zaljevske zemlje. Ovaj list također pretpostavlja da su u postizanju dogovora učestvovali i američki pregovarači.

Bez obzira na to ko je učestvovao u pregovorima postizanje dogovora o Homsu bi mogao postati model za budućnost, smatra list "Al Safir". "Tragedija u Homsu je postavila kamen temeljac za prve ozbiljne pregovora na lokalnom, regionalnom i međunarodnom niovu", ocjenjuje list.

Nakon tri godine rata sada se nazire mogući novi pristup koji bi trebao okončati nasilje. Put ka miru u Siriji naravno vodi preko Sirije same. Jer moguće je da se tamo počinje shvatati da niko ne može pobijediti u ratu. Jer pobjeda jedne ili druge strane mora se platiti krvlju što je cijena koju više niko ne želi.