Novo civilno društvo u Siriji

Mustafa Haid uvijek iznova govori o izazovima. U jednoj zemlji koja je u ratu, mnoge stvari su pravi izazov pa tako i organizovanje radionica ili održavanje kontakta sa aktivistima koji u svakom trenutku mogu biti uhapšeni ili koji moraju bježati. Ovaj 35-godišnji Sirijac sjedi u kafiću na istoku Bejruta u Libanu i objašnjava čime se bavi njegova organizacija "Dawlati" ("Moja država"). Oformio ju je prije dvije godine i angažuje se nenasilnim sredstvima na izgradnji jedne nove Sirije. Organizacija radi u raznim dijelovima zemlje koji su pod kontrolom opozicije.

"Riječ je o tome kako bez upotrebe sile riješiti konflikte, digitalnoj sigurnosti aktivista, strategijama i taktikama djelovanja bez upotrebe sile, umrežavanju, prelaznom pravosuđu ili ophođenju prema radikalnim džihadističkim grupama", kaže ovaj aktivista. Kao primjer on navodi posljednju radionicu koju je organizovala "Dawlati". Riječi je bilo o propagandi. "Radikalno islamske grupacije koriste propagandu i šire pogrešne informacije kako bi pridobile nove sljedbenike. Razmatrali smo pitanje, kako se ljudi na licu mjesta mogu tome oduprijeti?", objašnjava Haid.

Država je sve kontrolirala

Organizacija "Dawlati", koju pored ostalog finansira i njemačka Fondacija Heinrich-Böll, je primjer za novi civilni angažman u sirijskom društvu. Država je više od 40 godina određivala koji klubovi i udruženja smiju postojati, a koji ne. Sindikati, poslovna udruženja, sportski i omladinski klubovi - sve njih je kontrolirala država. Rad je bio dozvoljen samo karitativnim religioznim grupama.

2.000 godine, početkom vladavine predsjednika Bašara al Asada, neko vrijeme su se počeli otvarati klubovi u kojima su se vodile debate i koji su se zalagali za političke reforme. Režim je međutim brzo nakon toga počeo hapsiti vodeće ličnosti "Damaskog proljeća" i zabranio rad klubovima. U godinama koje su uslijedile su na čelu sa predsjednikovom suprugom Asmom al Asad nastale takozvane GONGOs organizacije ( nevladine organizacije koje organizuje država). One su bile samo fasada i smjele su djelovati samo u okvirima koje je određivala vlada. Ustanak je u proljeće 2011, koji je počeo mirnim demonstracijama za građanska prava da bi se kasnije pretvorio u zahtjeve za svrgavanje predsjednika, bio početak jednog novog civilnog društva koje i danas postoji.

U gradovima i selima, posebno na sjeveru Sirije koji su pod kontrolom opozicije, stanovnici preuzimaju upravljanje i nude brojne usluge. Khaula Dunja iz sirijske humanitarne organizacije Najda Now, kaže da su ljudi organizovali sve što je potrebno za život: "Snabdjevanje vodom, obrazovanje, centre za žene, psihološko-socijalnu skrb. Poljoprivrednici se udružuju kako bi nabavili sjeme ili prikupili žetvu.

Islamisti razbili građanske inicijative

Friederike Stolleis iz njemačke Fondacije Friederich- Ebert govori o privremenim prelaznim strukturama koje su zamijenile državne. Mnoge organizovane grupe se u međuvremenu brinu za pružanje medicinske pomoći ili formiraju škole. Humanitarna pomoć se odvija na svim nivoima.

Međutim, takva vrsta angažmana postaje sve opasnija: sve veće naoružavanje, učestali sukobi između naoružane opozicije i trupa predsjednika Bašara al Asada kao i širenje radikalno-islamističkih grupacija, sve više otežavaju rad novoformiranih civilnih grupa.

Jedan primjer je grad Raqqa na istoku zemlje. Nakon povlačenja trupa sirijske vlade u proljeće 2013, došlo je do talasa formiranja novih građanskih inicijativa i malih organizacija: obnova škola, omladinskih udruženja i čišćenja grada. Ulazak radikalno-islamističkog ISIS-a (Islamske države u Iraku i Siriji) naglo je okončao tu fazu.

Svaka inicijativa postaje opasna po život. Islamisti hapse i ubijaju aktiviste. Mnogi su napustili grad, drugi su prekiniuli svoj rad. Najda Now je morala zatvoriti svoju školu u Raqqi, koju je oformila uz pomoć dobrovoljaca.

Uprkos teškoj situaciji, angažman mnogih ljudi ne prestaje. Njemačka Fondacija Friedrich-Ebert realizira program Bada´il ("Alternative"). Dvanaest trenera sa sjevera Sirije se obučavaju u Turskoj.

Radi se o nenasilnom otporu, posredovanju u konfliktu i tome kako spiječiti sukobe. Nakon svakog treninga, oni odlaze u svoja mjesta i zainteresiranim grupama prenose svoje znanje.

Trening uprkos bombama

"Cilj je da se u selima ili gradskim četvrtima ljudi dovedu do toga da stupe u dijalog i da se vidi kako se može pregovarati", kaže Friederike Stolleis. "Kako se u odsustvu državnih struktura možemo pobrinuti za to, da svako dobije svoje pravo i da ne dođe do konflikta?"

Fondacija Friederich-Ebert navodi da je do sada obučila 500 ljudi, jedna trećina su žene. Treninzi se prema navodima Stolleis održavaju u ekstremnim uvjetima: bez struje, vode i uz konstantno bombardovanje iz zraka. "Uprkos tome, ljudi se sastaju i razmišljaju šta mogu uraditi? Da li se može poduzeti još nešto, kako bi se spriječio raspad društva?".