Obnavljanje ex-jugoslovenskog kulturnog prostora?

Panel na kome je sudjelovalo 30-tak eminentnih znanstvenika iz Europe i Amerike nije uspio odgovoriti na pitanje kada bi se reintegracija nekad prosperitetnog kulturnog ambijenta s područja bivše Jugoslavije mogla u punoj mjeri dogoditi. No, “konfrontirajući se sa prošlošću, da bi se suočili s budućnošću”, kako je glasila jedna od diskusija na ovoj akademskoj razmjeni mišljenja – znanstvenici su gotovo unisono izrazili uvjerenje - kako je obnavljanje pokidanih kulturnih veza sasvim izvjesno. Ovom prilikom je rečeno, da brojni intelektualci s područja bivše Jugoslavije sasvim konkretno rade na tome. Skup u New Yorku bio je prilika da se progovori o trenutačnim poteškoćama, koje su nerijetko i još rezultat toksičnih “etnonacionalnih politika”. Obnavljanje ovog kulturnog prostora ima i zajednički nazivnik: želju zemalja na području bivše Jugoslavije da se što prije priključe Europskoj uniji.

„Kultura sjećanja“ nasuprot „kulturnoj amneziji“

Bildunterschrift: Glavni uvodničari dvodnevnog panela na sveučilištu Columbia, posvećenom obnavljanju postjugoslavenskog kulturnog prostora bili su profesori Davor Beganović sa Sveučilišta Konstanz u Njemačkoj, Aleksandar Jerkov, s Univerziteta u Beogradu i Andrea Zlatar-Violić, sa Zagrebačkog sveučilišta. Oni su ponudili svoje viđenje, kako se putem literature, i filma poglavito, može nadvladati kolektivnu traumu i opću melankoliju. I kako se preko “kulture sjećanja” – može suprotstaviti “kulturalnoj amneziji”. Panel je na koncu pokušao naći odgovor – može li se postjugoslavenski kulturni prostor doista reintegrirati. Profesor Beganović kaže: “Budućnost postjugoslavenskog kulturnog prostora je naravno u tome da opet dođe do spajanja onoga što se raspalo jednim neprirodnim putem. Znači, mi govorimo isti jezik, svi se na isti način težimo integrirati, netko manje, a neko više uspješno, u Europsku zajednicu”, kaže naš sugovornik, dodajući da na tom procesu reintegracije već duže vremena radi veliki broj intelektualaca iz bivše Jugoslavije.

Bez zajedničkog kulturnog prostora

Poslije “nasilne tranzicije i kreiranja posebnih i različitih kulturnih identiteta”, što je recimo bila tema izlaganja profesora Tomislava Longinovića s američkog Sveučilišta Wisconsin u Madisonu, te nakon Jugoslavije kao “produkta Hladnog rata”, o čemu je govorio Dean Vuletić sa Sveučilišta Columbia, na putu mogućeg obnavljanja postjugoslavenskog kulturnog procesa stoje još neki sasvim konkretni problemi. Profesorica Andrea Zlatar-Violić iz Zagreba, za Deutsche Welle o tome kaže: “Vi ne možete kupiti knjige u Zagrebu ni slovenske, ni srpske, ni bosanske, niti časopise, osim možda na glavnome kolodvoru. Jedino što se relativno distribuira to su filmovi, dok se muzika doslovce šverca, a literature ne. I zbog te činjenice, mislim da je gotovo pretenciozno govoriti o nekoj vrsti zajedničkog kulturnog prostora. Osim toga, izuzev u uskoj profesionalnoj zajednici, ne postoje nikakvi redoviti kontakti.”

Zlatar-Violić tvrdi i kako izlaz nije u jačanju nekih novih etno-nacionalnih kulturnih perspektiva, već da je izlaz, “isključivo u ovom političkom smislu priključenja Europskoj uniji”. To će kaže - poboljšati metode komunikacije, zaštitu autorskih prava i uopće kulturnu razmjenu u okviru znanih i vrlo praktičnih europskih standarda: “Tako bi se mogli osloboditi tereta jedne vrste internih, ne toliko političkih, a ponajmanje ideoloških, ali ovih problema, koji se vezuju za uspostavu pravne države i načina na koji država komunicira. A to je ono što nama kao državi, i državama u cjelini naprosto nedostaje, sve ove procedure, kao što nam nedostaju i demokratski standardi”, kaže Zlatar-Violić. Ona dodaje kako se sada “svi previše bavimo sami sobom”, te da to što prije treba nadvladati.

BiH – najpodjeljeniji prostor

Između razbijenih dijelova nekad prosperitetnog zajedničkog kulturnog ambijenta koji je u bivšoj Jugoslaviji ipak donekle funkcionirao, sada je još uvijek i poneki “kulturni vakuum”: prazni prostor, kao – žrtva aktualnih toksičnih politika. Tako je u jednom dijelu Bosne i Hercegovine na primjer. Tamo, recimo, preko entitetskih “kulturnih granica” još uvijek ne mogu proći domaći filmovi koji se u ostalim dijelovima Europe slave kao istinska remek-djela. Govoreći i o tome profesor Beganović, kaže: „Bosanskohercegovačka kinematografija ne uspijeva samo na međunarodnim festivalima, već imamo jasne podatke o tome, da su premijere filmova Jasmile Žbanić i Aide Begić iznimno uspješne i u Hrvatskoj i u Srbiji. Jedino mjesto na kojem ti filmovi ne mogu proći je Republika Srpska, a razlozi zato su sasvim jasni”, kaže Beganović. Na ovom panelu, “o kinu i sceni ideološke produkcije”, ovom prilikom, posebno je govorio Pavle Levi, s američkog Sveučilišta Stanford.

I nostalgični i racionalni pristup

Iako bez posebnih zaključaka na kraju, na ovoj se iznimno interesantnoj konferenciji, u organizaciji Harriman-instituta na Sveučilištu Columbia, moglo čuti više zapažanja o tome kako je došlo do socijalno-političke dezintegracije bivše Jugoslavije. Bilo je riječi i o tome, je li raspad bivše zajedničke države bio “neizbježan”, o čemu je govorio Dejan Đokić sa Sveučilišta Goldsmiths iz Londona, kao i zamjenik direktora Harriman-instituta Gordon Bardos.

Andrew Rossos, sa Sveučilišta u Torontu govorio je “o Makedoncima, jugoslavizmu i Jugoslaviji”, dok je Robert Donia, s američkog Sveučilišta Michigan - za svoju temu odabrao analizu “o bosanskim muslimanima i njihovoj transformaciji u Bošnjake”. Član Hrvatskog Sabora, profesor Milorad Pupovac, bio je prijavljen sa temom: “Jezik uhvaćen u identitetima”. Sve u svemu, bila je to prilično raskošna panorama različitih pogleda, s prizvukom nostalgije, ali i s racionalnim prilazom. Sve je to, samo dodatno moglo posvjedočiti o očito sve izraženijem interesu i za uspostavljanjem novih kulturnih veza. Uz ostalo, bilo je riječi i o izazovima globalizacije, koju neki vide kao šansu, a neki i kao djelomičnu prijetnju lokalnom kulturnom identitetu.

Autor: Erol Avdović, New York

Odg. urednik: Zorica Ilić