Obrazovani građani BiH traže posao u Njemačkoj

"Novi jezik za novi život", naslov je teksta objavljenog na internet stranici tagesschau.de u kojem se kaže kako su kursevi njemačkog u BiH jako traženi. 23-godišnji Zemir je ekspert za medicinsku radiologiju sa inžinjerskom diplomom u džepu. Njegova susjeda Bedmar, godinu mlađa, još uvijek studira medicinu u glavnom gradu BiH. I ona želi poboljšati svoj njemački. "Gramatika mi je bila loša, jer sam u Njemačkoj živjela kad sam bila mala.

U Goethe-institutu su svi kursevi rasprodati. Proteklih mjeseci broj polaznika se utrostručio i popeo na 800, kaže Heinrich Stricker, odgovoran za kurseve njemačkog. On radi već tri godine za Goethe institut u Sarajevu i kaže da mnogi Bosanci i Hercegovci žele da emigriraju u Njemačku. Podsjeća i da postoji sporazum između BiH i Njemačke o dolasku medicinskog osoblja. Stricker procjenjuje da će tokom ove godine 300 do 400 bolničkog osoblja otići u Njemačku.

To je personal koji će nedostajati BiH. Ali plaćena radna mjesta u BiH su rijetkost. BiH se, kao nijedna republika bivše Jugoslavije, bori sa posljedicama rata i obnovom suživota. Da bi se održao mir između etnija svugdje postoje dvostruke ili trostruke državne strukture, koje pojedoše sav novac. Da bi neko dobio posao mora imati vezu ili novac da može platiti radno mjesto. Ili je politički aktivan, dodaje Bedmar.

Takva vrsta rođačke ekonomije i dobijanja posla samo uz dobru vezu oduzima mladima perspektivu. Tokom rata je u Njemačkoj našlo utočište 320.000 ljudi iz BiH. Mnogi su kao djeca naučili njemački. Stricker kaže kako mu svakodnevno dolaze roditelji, koji ga pitaju, ima li ideju šta da urade sa djecom koje odlično govore njemački. Tako Njemačka postaje alternativa ako ništa onda za akademski obrazovane građane. Od 2012. je uvedena Blue Card, jedna vrsta vremenski ograničene dozvole boravka i rada u Njemačkoj. Kriteriji za posao su visoki: radni ugovor i bruto zarada od 3.900 eura mjesečno. U zanimanjima koja najviše nedostaju poput informatičara, inžinjera i ljekara početna bruto plata smije biti i 800 eura niža. Većina polaznika kursa njemačkog za napredne želi doći u Njemačku. Zauvijek? Ne zauvijek. Nakon nekoliko godina želio bih natrag, siguran je Zemir", piše tagesschau.de.

Bijes iz stomaka

O demonstracijama trudnica u Istanbulu Sueddeutsche Zeitung piše: "Sada postoji i Gezi-beba. Tugfe Tufan Tasan rodila je zdravog dječaka. Ova mlada Turkinja postala je poznata kada je obnaženog stomaka u visokoj trudnoći pozirala pred TV-kamerama. Na stomaku je napisala: Pružaj otpor - Gezi Park. Možda je ovakva vrsta protesta koji je došao iz dubine duše potakla turskog advokata i islamskog mistika Omera Tugrula Inancera da javno pozove Turkinje da od javnosti sakriju svoju trudnoću. To je amoralno i neestetski. Žene u sedmom ili osmom mjesecu trudnoće ne bi se smjele pokazivati u javnosti već bi ih njihovi muževi uveče trebali kolima voziti da udahnu svježi zrak. Voditelj programa se zahvalio rečenicom Bog s vama.

To je trebao biti razgovor posvećen mjesecu ramazana i okretanju unutrašnjem miru. Ali on je značio kraj mira. Pred TV stanicom TRT odmah su počeli protesti. I državni Ured za vjeru smatrao se pozvanim da pruži objašnjenje. Islam ne propisuje izolaciju trudnica, štaviše govori kako je biti majka Božiji dar. Međutim, dodali su čuvari islama, trudnice se ne bi trebale oblačiti tako da naglašavaju linije stomaka i uopšte svoju žensku figuru. To je mentalitet, komentirala je jedna turska kolumnistica za list Radikal i dodala: 'Čini se da žene ni u 21. stoljeću ovdje nisu došle na svoje'", piše Sueddeutsche Zeitung.

Ankari nije više strana vizija Autonomne kurdske oblasti

Isti list piše: "Kada se niko u Turskoj nije usudio da izgovori riječ Kurd, poslanik turskog parlamenta Serafettin Elci je javno rekao: Kurdi postoje, ja sam Kurd. Za to je osuđen na 15 godina zatvora nakon puča 1980. Kratko pred smrt 2012. on je advokatu i političaru Erdoganu rekao: Moja generacija je posljednja s kojom možete razgovarati. Mladi Kurdi su puno radikalniji. Novi aerodrom u provinciji Sirnak na jugoistoku Turske dobio je naziv Serafettin Elci. Prošle sedmice svečano ga je otvorio niko drugi do Erdogan.

Dati aerodromu ime po čovjeku koji se cijeli život borio za dijalog sa Kurdima je snažna poruka. Možda je to slučajnost, ali od njegove smrti uspostavljeni su razgovori između Kurdske radničke partije PKK i turske vlade, pa makar i preko turske tajne službe MIT. Njeni agenti su više puta posjetili uhapšenog vođu PKK Abdulaha Öcalana. Čak šest puta su zastupnici legalne, u parlamentu zastupljene kurdske partije BDP, Ocalanu postavljali pitanja o mirovnom planu. Posljednji put 7. juna kada su oči svih bile uprte na proteste na trgu Taksim i parku Gezi. 8. maja su borci PKK sa oružjem prebačeni na kurdski sjever Iraka, zajedno sa naoružanjem i uz znanje turske vojske. Prije godinu dana to bi bilo nezamislivo.

Turska je shvatila da nema druge opcije nakon 30 godina krvavog rata. I to ne samo zato što je turska vlada odjednom prihvatila činjenicu da Kurdi postoje, rekao je turski ekspert za pitanja sigurnosti Goekhan Bacik. Kada je Erdogan otvorio Elci aerodrom u Sirnaku, Istanbul je posjetio šef sirijske kurdske partije PYD, Salih Müslim. PYD važi kao sirijsko krilo PKK i hvali se uspjesima i slobodnim kurdskim teritorijama na sjeveru Sirije. Erdogan je potvrdio da se Müslim susreo sa agentima MIT-a. Upozoren je da ne čini opasne korake, rekao je pri tom Erdogan. Autonomna kurdska oblast s druge strane tursko-sirijske granice bila je za Turke noćna mora. S druge strane Ankara se nagodila sa Kurdima na sjeveru Iraka. No, ključ mira je na ostrvu Imrali, gdje se nalazi uhapšeni PKK-šef Abdulah Öcalan", piše između ostalog Sueddeutsche Zeitung.

Autorka: Jasmina Rose

Odgovorni urednik: Svetozar Savić