Od Grada svjetlosti do Grada mraka

U Parizu je nedavno pokrenuta peticija pod nazivom „Kada noć umre u tišini“ sa namjerom da spase noćni život ove svjetske metropole. Među 13.000 građana koji su potpisali peticiju našao se i bivši ministar kulture i jedan od najpoznatijih pariskih klabera Džek Lang.

„Kada uporedim Pariz sa drugim evropskim gradovima, na primjer sa Berlinom, Lisabonom, Atinom ili Londonom, drugačiji je. Previše je tih! On ima predivne kulturne institucije – operu, muzeje i slično, ali noćni život je nikakav. Pre 20 godina bilo je mnogo drugačije“, smatra Lang.

Odnosi između vlasnika barova i klubova, sa jedne, i komšija, sa druge strane, naglo su se pogoršali. Sve je počelo zabranom pušenja na javnim mjestima. Pušači moraju da izađu na ulicu, gdje prave buku. U ulici Amelo, u blizini Bastilje, komšije redovno polivaju galamdžije kofom vode.

Rješenje: uspostavljanje „parti zona“?

Potpisnici peticije tvrde da niko nikada ne bi pozvao policiju zbog saobraćajne buke, ali kada je riječ o ljudima koji se provode, to se nikako ne toleriše. An Buvel, vlasnica bara „Penik rum“, objašnjava da je teško voditi biznis sa toliko pravila i propisa:

„Napolju ne smije da se pije, unutra ne smije da se puši! Mi smo odgovorni za svu buku 100 metara u okolini naših lokala. Ja često izađem napolje i zamolim ljude da budu tiši, ali ne mogu svakog ponaosob da vučem za rukav i objašnjavam kakve probleme imam. To je zaista previše“.

Predstavnici grada izgleda da su shvatili koliko je noćni život važan, kako za imidž grada, tako i za ekonomiju. Zvaničnici trenutno raspravljaju o peticiji, a mogući kompromis je uspostavljanje takozvanih „parti zona“, za koje će važiti blaži propisi.

Autori: Džon Lorenson/Natalija Miletić

Odg. urednik: Z. Ilić