Od sto evra svakome do ništa nikome

U srijedu (25. novembar) je epidemiolog Predrag Kon rekao da je situacija „vrlo kritična, na nekim mjestima katastrofalna" te da je država zakasnila sa uvođenjem oštrijih mjera.

Kon tvrdi da je takozvani medicinski dio Kriznog štaba još prije tri sedmice zahtijevao da se svi objekti osim supermakreta zatvaraju u 17h, ali da to nije prihvatano jer „postoji ozbiljna ekonomska argumentacija".

U četvrtak je Vlada Srbije ipak donekle pooštrila mjere. Tako će srednjoškolci i stariji osnovci od ponedjeljka preći na onlajn-nastavu. Što se tiče ugostiteljskih objekata i maloprodaje, mjere su samo produžene do 15. decembra: restorani, kafići, kladionice i tržni centri smiju da rade do 18h, a trgovinski objekti do 21h.

Uprkos tome što ljekari već nekoliko nedjelja zahtijevaju značajnije zaoštravanje mjera zarad smanjenja broja zaraženih i oboljelih, nemedicinski dio Kriznog štaba – političari – to i dalje ne dozvoljavaju.

Nešto slično je izjavio i predsjednik države Aleksandar Vučić 12. novembra, kada je rekao da ga „brinu životi ljudi, ali moramo da čuvamo ekonomiju – moramo da isplatimo plate i penzije".

Pare iz helikoptera

Ako se vratimo na mjere sa početka epidemije – višemjesečni policijski čas uz potpune zabrane kretanja i po 2-3 dana – sjetićemo se da je država „čuvanje ekonomije" podržala čitavim nizom mjera pomoći privredi i građanima.

Iz budžeta su isplaćena po tri minimalca radnicima, pa onda još dva puta po 60 odsto od minimalca zaposlenima u svim firmama koje su zatražile pomoć. Svakom punoljetnom građaninu koji se prijavio isplaćeno je 100 evra, uz to i jednokratna pomoć od po 4.000 dinara svim penzionerima.

U često citiranoj emisiji sa kraja marta, predsjednik Vučić je na TV Prva objašnjavao da smo „uspjeli da nađemo još para", najavivši takozvani novac iz helikoptera (helicopter money), kako se naziva podjela novca svima, bez obzira na njihove prihode i socijalno stanje.

Sada, kada su brojke zaraženih i preminulih višestruko veće nego tokom vanrednog stanja, država odugovlači sa uvođenjem najstrožijih mjera jer – „čuva ekonomiju".

Nameće se pitanje da li je država mogla da ne potroši onoliko novca tokom prvog naleta koronavirusa? Da se pametnije trošilo, da li bi sada bilo više novca da se pravovremeno pooštre mjere, a istovremeno potpomognu ugroženi dijelovi privrede?

Ekonomista Goran Radosavljević, profesor na Fakultetu za ekonomiju, finansije i administraciju (FEFA) i funkcioner opozicione Socijaldemokratske stranke Srbije (SDS) kaže da je država bez problema sada mogla da ima 750 miliona evra više na računu.

„Mi sigurno nismo morali da potrošimo 600 miliona evra na mjeru od 100 evra svakome. Takođe, u drugoj turi nismo morali da damo pomoć svima. Već se u maju i junu znalo koga je kriza najviše pogodila. Zašto su date pare velikim kompanijama koji su imali rast prometa tokom cijelog perioda?", pita se Radosavljević u razgovoru za DW.

„Vjerujem da je od 300 miliona evra u drugom krugu pomoći barem polovina potrošena nepotrebno na pomoć firmama koje nisu bile ugrožene", kaže Radosavljević.

Suprotstavljena mišljenja

Čak i Fiskalni savjet, kao nezavisni državni organ, u više navrata je kritikovao podjelu 100 evra, napominjući da se država „neracionalno zadužila" za tu mjeru, te da više nema mnogo raspoloživih resursa za novu snažnu intervenciju.

Ivan Nikolić, član Savjeta guvernera Narodne banke Srbije, međutim kaže da trenutno stanje u ekonomiji pokazuje da su mjere bile odmjerene i da su dale dobar rezultat, kao i da nema mnogo osnova za kritiku mjera.

„Na osnovu zvaničnih podataka teško da bi moglo da se značajnije prigovori paketu koji je država odvojila. Ne bih izdvajao mjeru od 100 evra, niti je moguće procjenjivati ukupne efekte parcijalno pa da posmatrate samo jedan segment pomoći i kažete ovo je bilo dobro, a ovo loše", navodi Nikolić za DW.

„Ako posmatramo gdje se trenutno nalazimo, kakva je aktivnost u ekonomiji, ili makar percepcija građana i privrede u smislu tražnje, onda je jako teško kritikovati ukupne mjere, pa čak i te pojedinačne segmente", dodaje on.

Ipak, ekonomista Mihailo Gajić iz libertarijanskog kluba LIBEK primjećuje nesrazmjeru između boljih ekonomskih performansi i sredstava koja su uložena. „Zašto su naši programi bili skuplji i manje efikasni? Prvenstveno zato što su bili neselektivni - davalo se i onima kojima treba, i onima kojima to ne treba", kaže on za DW.

Gajić kaže da se Vladi za prvi paket mjera još i može kao olakšavajuća okolnost uzeti da je pomoć isplaćena hitno te da nije bilo vremena za detaljne analize. „Ali to nikako ne oslobađa Vladu krivice za drugi paket mjera – do tada je bilo dovoljno vremena da se primjeni neki drugačiji selektivniji model, a ne da se ponovi isto rješenje kao tri mjeseca prije toga."

Rekordni deficit, slijede rekordna otpuštanja?

Zbog pandemije i mjera, fiskalni deficit zemlje će na kraju godine iznositi 483 milijarde dinara, umjesto planiranih 20 milijardi. To će biti rekordni deficit od 8,8 odsto BDP-a. Zbog zaduživanja, procjenjuje se da će javni dug preći 60 odsto BDP-a, što Fiskalni savjet ocjenjuje kao – neodrživo.

Stanje javnog duga u odnosu na BDP zavisiće i od privrednog rasta tokom 2021. godine, a prognoze ovog rasta značajno se razilaze: prema novoj Fiskalnoj strategiji, privreda Srbije će u 2021. godini porasti za šest odsto, dok Svjetska banka prognozira upola manje. Prognoza MMF-a je bliža srpskoj: 5,5 odsto rasta, ali MMF predviđa ovogodišnji pad od 2,5 odsto, dok domaće institucije računaju sa manjim padom do 1,5 odsto.

Fiskalni savjet upozorava na ovo: „Ukoliko Vlada na osnovu previše optimističnih projekcija privrednog oporavka projektuje javne prihode i indeksira javne rashode u 2021. godini – a onda se takve prognoze ne ostvare – Srbija bi se lako mogla naći u velikim fiskalnim problemima."

Sa druge strane, još jedan od većih rizika koji očekuje domaću privredu stiže nakon Nove godine: tada ističe zabrana otpuštanja radnika za firme koje su uzele državnu pomoć. Uslov za uzimanje minimalnih zarada od države bio je da firma ne smije da otpusti više od deset odsto zaposlenih tri mjeseca nakon posljednje isplate.

Ovo je omogućilo firmama da bez posljedica otpuste radnike koji nisu imali ugovor o radu odnosno, koji su radili na crno, na privremeno-povremenim poslovima, na ugovoru o djelu). Istovremeno je posavljena „zaštitna mreža" da ne dođe do masovnog otpuštanja.

A ta zaštitna mreža uklanja se početkom 2021.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android