"Opozicija će biti kriva za prolivanje krvi"

Ajatolah je rekao da će, ukoliko dođe do „prolivanja krvi“ na protestima, za to biti kriva opozicija. Režim je zabranio demonstracije. Opozicija je već nagovijestila da neće poštovati tu zabranu. Evo kako o situaciji danas (20.6.) pišu regionalni listovi:

Noje osnabriker cajtung (Osnabrik) piše:

„Tiranija ima mnogo lica. U Iranu se ukazala u očinskom liku vjerskog vođe sa sijedom bradom i prijeteći podignutim kažiprstom. To što je ajatolah Hamenei rekao u petak, nije bilo ni manje ni više nego – posljednje upozorenje učesnicima masovnih protesta. Hrabri studenti, grupe za ženska prava i borci za ljudska prava, nedjelju dana nakon odglumljenih izbora, nalaze se pred pravim izborom kakav pruža samo diktatorsko shvatanje demokratije: imaju mogućnost da odustanu i ućute – ili da propadnu pod pendrecima i kundacima policije. Ajatolah Ali Hamenei nije duhovna instanca, već vrhovni zapovjednik armije i Revolucionarne garde. Do sada su već desetine ljudi ubijene. Tu ne pomažu nikakve protestne note iz Evrope ili SAD: Hamenei neće prezati da pokliče koji traže slobodu uguši svim raspoloživim silama. Tako se u Iranu vlada već decenijama. Pri tome, uz sve simpatije za učesnike protesta, ne treba zaboraviti ni da se takozvani vođa opozicije Musavi u mnogim pitanjima, poput nuklearnog programa, ni po čemu ne razlikuje od vlastodršca Ahmadinedžada. Musavi ne želi promjenu sistema, već samo vladajuće garniture – u svoju korist. Lako je moguće da se snovi iranske omladine neće ostvariti“.

Zidkurir (Konstanc): „Stvarni vlastodržac u božjoj državi Iranu se odlučio – za falsifikatora izbora Ahmadinedžada a protiv sopstvenog naroda. Time je prokockana i posljednja šansa za dogovorno rešenje. Opasnost od izbijanja krvoprolića na masovim protestima, veća je nego ikada, jer, čini se da se demonstranti ne daju zastrašiti. Do sada su se bunili samo protiv predsjednika. Ukoliko Hamenei pokaže da ozbiljno misli, gnjev naroda će se usmjeriti i na njega. U tom slučaju više neće biti dovoljni ni novi izbori: čim se na ulicama Teherana začuju prvi pucnji, na ispitu će se naći ne samo rezultati izbora, već i čitav sistem“.

Noje vestfeliše (Bilefeld): „Svijet u ovom trenutku vidi samo događaje u iranskim gradovima. Mnogo manje pažnje se obraća na seoske sredine, u kojima su uporišta konzervativaca. No, ako Ahmadinedžad i uspije da se održi na vlasti, posljednje nedjelje su ostavile dubok trag u iranskom društvu“.

Merkiše algemajne (Potsdam): „Ako pogledamo spolja na proteste koji traju već nedjeljama, vidjećemo da zapravo još nema jakih dokaza za tvrdnje da su izbori bili lažirani. Zapad u ovom slučaju u velikoj mjeri projektuje svoju želju da se sistem promijeni – koja zapravo i nije pretjerano opravdana. Jer, većina demonstranata u Iranu je protiv SAD i Izraela i podržava nuklearni program Teherana. Masivne informativne blokade su, doduše, još jednom pokazale autoritarni karakter režima, ali ne treba da se zavaravamo: u Iranu se ne demonstrira u ime slobodarske demokratije“.

Badiše cajtung (Frajburg): „Hameneiju je i te kako stalo do toga da se otpor demonstranata slomi. Jer, ukoliko im uspije da otjeraju Ahmadinedžada sa funkcije, ni sam Hamenei neće moći da se održi na vlasti. Ali, na taj način bi situacija postala teža i za inostranstvo. Treba li, može li, Zapad da pomogne iranskoj opoziciji? I ako treba, kako? Na ovo pitanje ne može da se odgovori, baš kao što ni iz daljine ne može da se prosudi da li je zaista prevara odlučila rezultat izbora. Ali, da li bi Zapad, u slučaju da režim u Teheranu razbije opoziciju, poslije toga mogao da pruži ruku ruci koja je okrvavljena? – Vjerovatno ne bi“.

Autor: Saša Bojić

Odg. urednik: Svetozar Savić