"Opstanak" penzionera u BiH
19. juli 2010
Pomoćnik ministra zdravlja i socijalne zaštite RS Ljubo Lepir rekao nam je da na području RS postoje tri Doma za stara lica koja su u sistemu socijalne zaštite, razvrstano po regijama ovog entiteta ( Prijedor, Banjaluka i Istočno Sarajevo) i postoje dva doma koja su u sistemu penziono - invalidnog osiguranja (Trebinje i Doboj).
Licima treće dobi koja nisu u socijalnom sistemu, a nalaze se u stanju potrebe za ovim ustanovama, brigu oko troškova i plaćanja preuzimaju centri za socijalni rad i lokalne samouprave. Ministarstvo rada i socijalne zaštite određuje cijenu ustanovama ciji je osnivač Vlada,a ona se kreće do 649.00 KM.
Skupi domovi
Poređenja radi, najniža penzija u RS iznosi 160 KM, cijena smještaja je 649 KM, centri za socijalni rad sufinansiraju sa 10% učešća od ukupne cijene smještaja, a ostatak bliži srodnici korisnika usluga ili, ako korisnik nema srodnike, može da založi i svoju imovinu.
Starim licima koja imaju ovakav vid socijalne potrebe uslugu nude i vjerske zajednice (Karitas, Merhamet, Dobrotvor), kao i nevladine organizacije u saradnji sa centrima za socijalni rad kroz jedan vid humanitarnog rada, nudeći usluge i pomoć starim licima u lokalnim zajednicama.
Većina korisnika ovih domova su korisnici socijalne zaštite i korisnici koji imaju inostrane penzije. “Kapaciteti su većinom popunjeni, a broj korisnika je oko tri hiljade penzionera”, rekao je predsjednik udruženja penzionera RS Rade Rakulj. Gerijatrijski centar u Banjaluci prima oko hiljadu korisnika i trenutno su kapaciteti popunjeni. Ukoliko osoba ima penziju preko hiljadu konvertibilnih maraka, centri za socijalni rad ne refundiraju troškove. Većina populacije starih lica u RS ne mogu da uživaju privilegije koje imaju penzioneri u Sloveniji i evropskim zemljama. “Više od 15% populacije ove dobi nije zbrinuto i živi veoma teško”, rekao je Rakulj.
Na sljedećoj stranici: Dva entiteta – jednaki problemi
Dva entiteta – jednaki problemi
Federalno Ministarstvo rada i socijalne politike zaduženo za ovu oblast u drugom entitetu BiH nije bilo u mogućnosti da nam dostavi informacije u veoma kratkom roku. Međutim, direktor Centra za socijalni rad Busovača Drago Ljube objasnio nam je ukratko model po kojem rade ovi Centri u kantonima Federacije na pitanju socijalnog zbrinjavanja lica treće dobi.
Ukoliko osoba ima mirovinu od 300 KM, onda srodnici snose troškove drugog dijela cijene smještaja, ali ukoliko osoba nije u mogućnosti da snosi bilo kakve troškove onda brigu preuzima kantonalni Centar za socijalni rad. Takođe, problem je podijeljen na nedovoljne kapacitete i nemogućnosti plaćanja, jer Kantonalno ministarstvo za rad i socijalnu zaštitu trenutno ne izdvaja dovoljan broj sredstava za korisnike. Srednjobosanski kanton raspolaže sa četiri staračka doma (Bila, Vitez, Novi Travnik i Travnik), međutim korisnici su uglavnom samofinansirajuća lica.
Privatni objekti koji su registrovani kao ustanove za zbrinjavanje starih lica, ekonomsku cijenu sami određuju, pa se ona kreće i do hiljadu konvertibilnih maraka, bez obzira u kom dijelu BiH se nalazi. Korisnici njihovih usluga su zadovoljni onim što im te ustanove pružaju. Zanimljivi nazivi privatnih domova za stara i iznemogla lica poput “Naš dom” i “Napredak” daju notu sigurnosti potencijalnim korisnicima koji imaju finansijska sredstva.
Za 20 godina u BiH 50 hiljada stanovnika manje
Demografska slika BiH nije ohrabrujuća. Svetlana Cenić ekonomski analitičar kaže da će BiH za nepune dvije decenije ostati bez najmanje 50 hiljada stanovnika, što odlaskom mladih iz zemlje, što negativnim natalitetom. “Slika koja se prezentuje javnosti nije realna”, rekla je Cenić, “Stanovništvo stari, a mladi odlaze. Ko će se u ovoj zemlji odlučiti da zasniva potomstvo kada mogućnosti zapošljavanja idu preko partijske osnove, a socijalna pomoć, od 2003. godine iznosi 43 konvertibilne marke.”
“Penzioneri i dalje ne prihvataju činjenicu da je Fond PIO u katastrofalnom stanju, da će penzija, možda, do oktobra biti, a u Federaciji možda neće biti od augusta, jer novca nema. To je realno stanje privrede”, napominje Cenić. Dugo najavljivana reforma socijalnog sektora još uvijek nije uzela zalet ka rješavanju problematike najugroženijeg sloja.
Nedavno izdvajanje novca iz Razvojnog programa Vlade RS za obnovu Doma u Banjaluci, Cenićeva vidi kao još jedan predizborni potez koji se iz godine u godinu ponavlja i koji je usmjeren na najširu populaciju ugroženih. “Ukoliko taj dom i uđe u funkciju do kraja ove godine, postavlja se pitanje ko će biti stanari kada penzije ne mogu da pokriju troškove osnovne ljudske egzistencije”, dodala je Cenić.
Oporavak, ukoliko dođe do njegovog pokretanja kroz pitanja koja su elementarna, biće dug proces. Zavisiće i od toga ko stvara novu vrijednost sistema i ko puni fondove, jer samo osvrtom na ovu temu može se promijeniti slika socijalne komponente. “Jer, i dalje problem stvaraju obrnute vrijednosti gdje oko 26% dobrostojećih prima invalidnine i primanja kao zaslužni, a od čitavog socijalnog transfera 18% dobijaju najugroženiji. Mnogo je pitanja koja treba otvoriti, okrenuti se narodu i reći istinu: da para nema i kako administracija jede sve ono što privreda iole daje budžetu”, navela je Cenić.
Reforma PIO je u nekoj vrsti tranzicije, kao i reforma socijalnog osiguranja. Priča traje godinama, ali na njenoj realizaciji, jedva da ima pomaka. “To znači da neće imati ko da nas pogleda, jer ovih dana u modi je dodvoravanje crkvi i njenim vjerodostojnicima, kao predizborni trik, tako što će se izdvojiti penzija za njih u visini 14 najnižih plata u RS.” , kaze Cenić. Kada reforme ugledaju svjetlost dana, obavještenje će biti u službenom glasniku.
Autorica: Željka Todorkov
Odg. Ur.: Z. Arbutina