Ormarijo, milosti puna

Prvo što malom izdavaču literature pred gašenjem (izdavača, a čini se i literature) privuče pažnju nakon što uđe u veliku i bogato opremljenu knjižaru jeste naslov knjige na istaknutom i počasnom mjestu: Alma savjetuje, knjiga koju svaka žena mora imati pored ormara. Radoznalost je tolika da mali izdavač smjesta zaboravi zašto je došao u knjižaru. Ko je Alma? Šta savjetuje?

Internet daje brze odgovore:

Alma Premerl Zoko, modna novinarka čije savjete svakodnevno primjenjuje više od 100. 000 žena. Završila je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a pohađala je i modnu školu Profokus. Punih osam godina radila je u Teni, zatim u Areni, a danas je možete pratiti na Novoj TV u In Magazinu u sklopu kojeg se emitira njena kolumna Alma savjetuje. Njene savjete možete pronaći i na web stranici www.modnialmanah.com.

Knjigu Alma savjetuje izdao je jedan od Velikih izdavača, jedan od onih koji su tranziciji doskočili tako što osim vlastitih naslova imaju i vlastite knjižare. Pošao je od pretpostavke da s jedne strane mnoge gledateljice ostaju uskraćene za Almine savjete, jer često nisu u mogućnosti biti pred malim ekranima u vrijeme emitovanja njene kolumne a s druge strane da se knjige mogu čitati mimo programske sheme, i da se mogu, ako savjet teže ide u glavu, čitati više puta. Ukratko, da knjiga televizijskoj kolumni može biti ono što i tegla turšiji.

Breht za ispod saksije

Kao što priliči teglama, i ova ima etiketu. Na njoj piše: knjiga koju svaka žena mora imati kraj svog ormara. Pred njom Mali izdavač pred gašenjem najzad shvata zašto je mali i zašto je pred gašenjem. Zato je naivno štampao knjige poezije, priče i romane anonimusa koji nisu imali kolumne u časopisima i na televizijama, i jer je na koricama knjiga štampao staromodne izvode iz kritika i odlomke iz rukopisa.

Negdje usput mu je promaklo da se svijet knjiga promijenio i da se sada knjige pišu i objavljuju da bi stajale pored namještaja, a ne pored drugih knjiga. Takve se izgleda nude i traže, i takve sa spikerskim osmijehom dočekuju goste u knjižarama. Čudno mu je jedino da su knjige još uvijek raspoređene starinski, beletristika, poezija, tehnika, filozofija.... Vjerovanto će se već nakon sljedeće inventure i otpisa poezije megabukstorovi i knjižnica obratiti mušterijama more friendly: za pored ormara, za pored frižidera, za pored zahoda, za pored mora, za pored kreveta (a akobogda i za pored krevetića).

- Dobar dan, gdje vam stoji Silvija Plat?

- To vam na odjelu knjige za pored pećnice.

- A Virdžinije Vulf ?

- Knjige za pored rijeke.

- Hana Arent?

- Knjige za ispod tepiha.

- Frojd?

- Knjige za pored kauča.

- Breht?

- Knjige za ispod saksije.

- Mein Kampf?

- Knjige za pored perilice.

- Prust?

- Knjige za pored televizora.

- Koeljo?

- Knjige za kadu.

- Alma savjetuje?

- Knjige za pored kase.

U sjeni iza Alme Koja Savjetuje

Mali izdavač pred gašenjem odmahne tužno glavom i vrati se u tužnu realnost. Sjeti se zašto je došao: jedan od Velikih izdavača i ujedno knjižara s knjigama koje svaka žena mora imati pored ormara dužan mu je već nekoliko mjeseci novac od prodatih (tzv. odjavljenih) knjiga. Novac, par stotina konvertibilnih maraka, Velikim nije velik, ali Malom jeste. Knjižara ovdje, knjižara tamo, nakupi se za pola godine dovoljno za štampu novog naslova.

Veliki izdavač i knjižar, međutim, sliježe ramenima, širi ruke, kriza je, ne kupuje narod knjige, jedva sastavlja kraj s krajem...

Mali i očito glupi izdavač ne razumije o kakvoj je krizi riječ. On je štampariji platio svije knjige, on je biblioteci platio CIP, on je državi platio porez, on je platio knjigovođu, platio je, istina u knjigama, i autora. I onda je knjigu dao u tzv. komisionu prodaju, s rabatom koji je četvrtina (a zna biti i polovina maloprodajne cijene). S nadom da će se prodati, ako je iko primijeti, u sjeni iza Alme Koja Savjetuje, i da će kad se knjiga proda on dobiti svoje tri četvrtine.

Evo, knjiga se prodala. I kako sada novca nema? O kakvoj je krizi riječ, ako je knjiga prodata?

Uništio nas je pdv, objašnjava veliki izdavač. Država uzima i šakom i kapom, a ne radi ništa da zaštiti knjižare. Grad je pun kopirnica, niko ne štiti izdavačka prava, teška je situacija...

Mali izdavač se okrene oko sebe. Uprkos teškoj situaciji Veliki izdavač je svoju knjižaru napunio svojim novim izdanjima. Uprkos teškoj situaciji drugi Veliki izdavač je otvorio još dvije knjižare. Uprkos teškoj situaciji treći Veliki izdavač je organizovao sajam knjiga. Uprkos teškoj situaciji jedan ima limuzinu, drugi renoviran stan, treći kuću na obali nacionalnog parka...

Bilo bi sasvim normalno da Veliki izdavač ima manji auto, ili da ga proda, i da objavi manje knjiga, ili da ih ne objavi, ili da otvari manje knjižara, ili da ne otvori ni jednu, ali da dugove vraća potpuno i na vrijeme. A ne da tuđim novcem beskamatno kreditira svoje poslovanje i održava svoj komfor. Da se ponaša časno i odgovorno, kao čovjek koji razumije da Etika nije knjiga za pored smetljarnika.

Ali, Etike nema među njegovim bestselerima. Podilazeći kupcima prije nego čitaocima on je knjigu sveo na robu, knjižaru na trgovinu, kritiku na blurb. Na nered u glavi odgovorio je redom u ormaru.

Autor: Nenad Veličković

Odg. urednik: Svetozar Savić