Oslabljene arapske države opasnost za region

Amerikanci su u matu 2003. godine umarširali u Irak. Nepune tri sedmice kasnije je Sadam Husein svrgnut sa vlasti. Bušova vlada u dalekom Vašingtonu je izrazila želju za nastankom demokratske države. Veliki broj uposlenika u državnoj upravi i stručnjaka, prije svega eksperata za sigurnost, dobio je otkaz. Vlast koju je u posljednjih 40 godina u svojim rukama imala Baath partije je zauvijek slomljena. Zamjena funkcionera je dovela do sigurnosnog vakuma od kojeg se zemlja do danas nije oporavila. Terorizam je još uvijek prisutan. Osim toga, Irak i dalje muku muči sa vjerskim napetostima koje prijete da ga podijele.

Jaki ljudi - slabe države

Irak je na Bliskom istoku najupečatljiviji primjer, ako ne neuspjele države, onda njenog ograničenog funkcionisanja i opasnosti po njeno postojanje. Sadam Husein je u najmanju ruku iz američke perspektive otjelovljavao iračku državu. Politolog Daniel Lambach sa univerziteta Duisburg-Essen to definiše kao tipičan znak propale države: „U posebnoj opasnosti su ekstremno personificirani režimi – dakle oni režimi u kojim se vlada prilagođavala jednoj određenoj osobi“.

Nije slučajno da su revolucije u arapskim zemljama vođene u onim zemljama u kojim su režimi bili vezani upravo za jednu osobu; Muamer el-Gadafi u Libiji, Zine el-Abidine Ben Ali u Tunisu ili Ali Abdulah Salih u Jemenu. Sirijski diktator Bašar el-Asad se trenutno svim sredstvima bori da ostane na vlasti.

U Siriji, kao i u Libanu su u borbe odavno uključene i susjedne zemlje. Zalivske zemlje u kojim su suniti većina, kao što je Turska, pomažu ustanike, dok zemlje u kojim su šiiti, kao što je Iran i Irak su na strani Asadovog režima. Ovdje se ne smije zaboraviti ni Hezbolah, šiitska, pro-iranska, libanonska paravojna organizacija i politička stranka.

A, međunarodna zajednica?

U konfliktu u Siriji je primjetan fenomen koji se mogao vidjeti u Iraku: ograničeni uticaj međunarodne zajednice. Politolog Daniel Lambach kaže da se uticaj oba aktera (SAD i Rusija op.a) precjenjuje: “Velike države nisu izgubile svoj uticaj jer ga ustvari nisu nikada ni imale. Britanci su zabilježili neuspjeh u Avganistanu u 19., a Sovjeti u 20. stoljeću. Ta slabost nije specifičnost našeg vremena. Međutim, ona pokazuje granice geostrategije - ne može se graditi država bez volje njenog stanovništva.”

Politolog Martin Beck iz "Centre for Contemporary Middle East Studies" - "University of Southern Denmark" kaže da se međunarodna zajednica mora zapitati nad svojim nastupima. On kaže da danas postoji primoranost podjednake saradnje sa vladinim i nevladinim sektorom.

Među nevladinim organizacijama na licu mjesta se mogu pronaći one sa kojim postoje zajedničke vrijednosti. “Međutim, često to nisu oni koji imaju političku moć”, kaže politolog Beck. “To znači da se mora sarađivati sa grupama koje djelimično imaju drugačiji pogled na svijet. Ako to ne uradite, onda se morate osloniti na relativno slabe segmente društva. U okviru postizanja cilja, a to je vladavina prava, ne treba bježati od saradnje sa modernim islamističkim grupama”, kaže Beck. Pri tome je važna stvar da zapadne zemlje također sarađuju sa međunarodno priznatim civilnim društvima u svojim zemljama

Slabe države na Bliskom istoku su opasnost jer vakum (bezvlašće) u kojem se nalaze je plodno tlo za islamističke terorističke grupe. Terorističke grupe koriste teritorije koje nisu pod dovoljnom kontrolom države za mobilizaciju novih snaga, ali i za nesmetan prelazak granica sa susjednim zemljama.

Autori: Kersten Knipp / Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Senad Tanović