Ostavke zbog korumpirane Rimske kurije?

Ostavka kardinala Marksa, nadbiskupa minhenskog i frajziškog neće ostaviti traga samo na Katoličku crkvu u Njemačkoj, već i na Katoličku crkvu širom svijeta. Kardinal Marks nije bio samo do prošle godine predsjedavajući Biskupskoj konferenciji Njemačke, nego je još uvijek član Kardinalskog savjeta K9 - gremijum kojeg čini devet od nešto više od 200 živućih kardinala Katoličke crkve. Papa Franja je osnovao ovaj Savjet 2013. samo sa jednim ciljem - da reformmiše Rimsku kuriju, dakle administrativni aparat Svete stolice.

- pročitajte još: Ružno lice crkve

Ova reforma je hitno potrebna, u najvećoj mjeri zbog struktura koje su omogućile da se u crkvi dogode brojni skandali zlostavljanja djece - ali ne samo zbog toga. Sveštenici su zlostavljali djecu na svim kontinentima - bez izuzetka. A crkvena hijerarhija - dakle pomjesni biskupi, ali i oni u Rimu održavali su u životu ovu đavolsku intrigu nečinjenjem ili gledanjem u stranu. Tako su sveštenici koji su počinili krivična djela samo prebacivani u druge parohije - gdje su nastavljali sa zlostavljanjem djece. Zbog ove krivice crkva je danas moralno bankrotirala. Ne piše zabadava papi kardinal Marks da je crkva došla do „mrtve tačke".

Sveštenici kao sveci

Frustracija kardinala Marksa se da naslutiti kada se pogleda koliko se i rukama i nogama brane od reformi upravo oni koji snose najveću krivicu za današnju propast crkve: oni ultraortodoskni katolici, za koje su sveštenici sveci i za koje je Crkva sveta i nema šanse da napravi grešku. U njihovoj crkvi nema grijeha. A ako neko zgriješi, onda je to „samo" zbog đavoljih spletki.

- pročitaje još: Skandal u skandalu oko seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi

Taj prekomjerni spiritualizam je razlog zašto se na kraju mnogi muškarci, koji se nisu izgradili ni kao ličnosti ni u seksualnom smislu, odlučuju za sveštenički poziv. Jer, ne bi mogli opstati u normalnim profesijama ili partnerstvima.

Vjernici su odavno uvidjeli da je crkveni pogled na ljude i njihovu seksualnost nezdrav i pogrešan. Zato su se crkve od 1950-ih praznile u cijelom prosvijećenom svijetu, od Novog Zelanda do Kanade. Čak ni „katolički bastioni" poput Irske, Španije, Italije i Poljske već dugo više nisu izuzeci.

Nemoćni papa

Činjenica da ni papa ne može sam da postavi osnove za reformu crkve, ogleda se u sudbini dvojice nasljednika svetog Petra. Jer, u Rimu su sve jače glasine da je Benedikt XVI 2013. podnio ostavku, kada je shvatio koliko je malo imao uticaja na korumpiranu Rimsku kuriju. Stanje je kao u Luterovo vrijeme, ako ne i gore.

Franja pri tom nema ni teološku dubinu, a ni moć da se doslijedno pozabavi problemom i iskorijeni ove strukture. Svi njegovi pokušaji da pokrene reforme bilo u pitanjima svešteničkog celibata ili seksualnog obrazovanja, blokirani su od strane tvrdolinijaša u Rimu. A oni sjede na važnim pozicijama, na koje su ih u prošlosti po izričitoj želji postavili Benedikt i njegov prethodnik papa Jovan Pavle II - da spriječe liberalizaciju crkve.

Jovan Pavle II, koji je u međuvremenu proglašen za sveca, bio je prijatelj osnivača meksičkog reda „Hristovi legionari", Marsijala Masijela, koji je seskualno zlsotavljao brojne učenike i seminariste, a istovremeno imao i djecu sa ženama u najmanje tri zemlje.

Papa nije prihvatio ostavku

Zbog toga je ostavka kardinala Marksa odjeknula i u italijanskoj i španskoj štampi. Liberalni katolici, koji sve više okreću leđa crkvi, nadali su se hrabrim reformama od Kardinalskog savjeta K-9. Pri tom liberalni katolici ne zahtijevaju suštinsku promjenu osnova vjere, već prije svega kraj naizgled svetog seksualnog morala, kojeg se samo sveštenstvo najmanje pridržava.

No, papa Franja nije prihvatio ostavku kardinala Marksa. To je, istina, dobar gest, ali gest bez posljedica.

- pročitajte još: Katolička crkva je prokockala povjerenje

A nije samo u Njemačkoj došao trenutak da vjernici spasavaju svoje crkve. Da je odbrane od korumpirane Kurije - i od biskupa poput kelnskog kardinala Velkija, koji se vajka da podnese ostavku. Ako bi dobar dio episkopije u Njemačkoj imao hrabrosti i razuma, podržao bi kardinala Marksa i uskratio bi Vatikanu donacije iz bogate Njemačke koje su mu neophodne za finansiranje njihovog živopisnog načina života.

Besane noći

Na ponoru, na kojem stoji današnja crkva, sastaju se dvije toliko različite ličnosti i teološka težišta, kao što su Jozef Racinger (Benedikt XVI) i Rajnhard Marks. Jedan nekadašnji, a jedan aktuelni nadbiskup minhenski i frajzinški. Jedan je sam bio papa, drugi jedan od najbližih savjetnika današnjeg pape. Oba napuštaju službu i podnose ostavke, jer zbog brutalnosti zločina zlostavljanja u crkvi provode besane noći. Kako ono stoji u Jevanđelju po Mateju glava 13. stih 9? „Ko ima uši da čuje, neka čuje."

Aleksandar Gerlah Aleksandar Gerlah živi u Njujorku, član je Karnegijevog savjeta za etiku u međunarodnim odnosima (Carnegie Council for Ethics in International Affairs) i pridruženi član Instituta za religiju i međunarodne studije na univerzitetu Kembridž. Doktorirao je u oblastima lingvistike i teologije. Predavao je na Harvardu, te na univerzitetima na Tajvanu i u Hongkongu.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu