Pala Vlada zbog cijene struje

"Ubice, lopovi, mafijo!", bio je refren koji su ponavljali demonstranti proteklih dana u Bugarskoj. Na početku su protesti bili usmjereni protiv previsokih cijena struje i grijanja, a poslije su se usmjerili protiv vlade. Nominalno su cijene struje u Bugarskoj najniže u EU. U Njemačkoj je struja tri puta skuplja nego u Bugarskoj. Problem je međutim što dvije privatne kompanije, češka CEZ i austrijska EVN, uzimaju visoke takse za korištenje elektro- distributivne mreže. To je dovelo do toga da su se u roku jedne godine cijene struje udvostručile. Tako je za mnoge Bugare postalo nemoguće da plaćaju struju.

Sa prosječnom platom od 360 eura i prosječnom penzijom od 150 eura, a ogromnim cijenama struje i grijanja, mnogi Bugari se osjećaju kao da su dospjeli na rub egzistencije. Isporučioci struje pravdaju se argumentom da se pridržavaju gornje granice cijene struje, koju je utvrdila vlada. Pored toga, gubitak struje od 25% zbog zastarjele strujne mreže u Bugarskoj je tri puta veći nego u ostalim zemljama Evropske Unije, a neko to sve mora da plati.

Opšte siromaštvo u Bugarskoj

Kabinet Boika Borissova izabran je 2009. godine, dakle dvije godine nakon ulaska Bugarske u EU. Cijene struje samo su povod za nemire. Iza svega stoje neispunjena očekivanja. Građani su razočarani jer nije došlo do povećanja standarda, niti je nastupilo blagostanje, smatra Marco Arndt iz fondacije Konrad-Adenauer. Bugarska je nakon Rumunije najsiromašnija zemlja EU, ali na fiskalno-političkom planu jedna od najstabilnijih. Ispunila je bez problema sve kriterija iz ugovora u Mastrihtu. S obziron na krizom pogođenu Grčku to nikako nije nešto što se samo po sebi podrazumijeva. No, fiskalno-politička stabilnost imala je i svoju cijenu, a to je nedostatak investicija u infrastrukturu, koja se obnavljala samo novcem iz strukturnih fondova EU. Plate su ekstremno niske i nisu povećavane godinama. Penzije nisu dovoljne za život. Petina stanovništva živi ispod granice siromaštva."

Johanna Deimel iz Društva za jugoistočnu Evropu u Minhenu kaže: "Političar kao što je Borissov, koji je njegovao imidž mahera, ponaša se kao malo dijete nakon što je uvidio da je izgubio simpatije naroda, koji je izašao na ulice. Eskalacija protesta praćena nasiljem dovodi zemlju u kritičnu situaciju. Narodu treba jako vođstvo, a ne uvrijeđeni premijer, koji podnosi ostavku", smatra Johanna Deimel.

Kucnuo čas populista

Borissov u zemlji i inostranstvu ima imidž populiste odanog EU. On je stalno tvrdio da sluša narod. A kada njegova policija krene na narod, kao što je bio slučaj u utorak (19.2.) u Sofiji, onda on za to više ne može da odgovara. Borissov želi sada što hitnije održavanje prijevremenih izbora, jer podrška njegovoj partiji naglo opada. Do regularnih izbora 7. jula moglo bi se desiti da izgubi podršku birača.

Čisto matematički na potezu je predsjednik Rossen Plevneliev. On ima mogućnost da sazove privremenu vladu. Posmatrači u Sofiji vjeruju međutim da će on, kao bivši ministar u vladi, poslušati svog bivšeg šefa Borissova i raditi na održavanju prijevremenih izbora u Bugarskoj.

Autor: Alexander Andreev / Jasmina Rose

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić