Paradajz lost

Na južnom gelenderu Zapadnog Balkona, gornji red, treća saksija s lijeve strane gledano, u donjem desnom kutu, povrh proleterskog peršuna, u poluhladu prugaste proljetne tende, punom parom niče prvi paradajz (lat. solanum balconum occidentum lycopersicum).

Sudeći po onome što su zabilježile satelitske kamere američkog internet giganta Google, usjev izuzetno dobro napreduje, pa je za očekivati da bi i ove godine internacionalno priznati balkonski paradajz mogao bogato roditi. Za medije uvijek dobro raspoloženi građani Zapadnog Balkona saksijsko sađenje paradajza tradicionalno obavljaju u ovo doba godine, što zbog prirodno datih vremenskih uslova ima smisla, jer plod drugačije ne bi uspijevao. Riječ je simboličnom činu slavljenja proljeća i plodnosti koji se već desetljećima obilježava transparentno, otvoreno, posve demokratski, dakle pred očima i kamerama čitavog svijeta.

Paradajz se na ovim prostorima oduvijek smatrao simbolom mira i suživota. Balkonska biljka puzavica vječna je slika prosperiteta i uspona. Iako su nam još uvijek svima u sjećanju prizori burnih socijalnih nemira 2009. godine, kada su, pod subverzivnim motom da se bore za prava paradajza, maskirani demonstranti sa svojih balkona crvenim plodovima slobode nasumice bombardovali vozila i kamere Google-a. Podsjetimo se šta se tačno desilo: Povod za ovaj ničim opravdani orkestrirani napad na pokretnu imovinu američke tražilice bio je svojevremeni start revolucionarnog kartografskog projekta „Google Street View“ - u okviru kojeg su tada po prvi put bile snimane, učitavane i arhivirane slike gradskih ulica širom Evrope.

Trodimenzionalno zamagljena lica građana

Nakon što je tržište spontano odlučilo da dvodimenzionalni satelitski snimci gradova čovječanstvu nisu dovoljni, u proljeće 2009. godine automobili «Google Street View-a«, opremljeni najmodernijim digitalnim kamerama, premijerno su kružili ispod Zapadnog Balkona. Dvodimenzionalne karte tadašnjeg «Google Maps-a» valjalo je dopuniti novim trodimenzionalnim mapama. Znatiželjna sočiva «Google Street View-a» klizila su asfaltom diskretno dokumentirajući gradove, mahale, ulice, tu i tamo, neprimjetno škljocajući slučajne građane. Iz perspektive vozila, odozdo, sa strane, i pod uglom od 360 stepeni. Krakaste google-kamere, nataknute na krovove crnih opela, pojedinim skepticima nisu bile mile. Neinformisani zaostali subjekti poredili su ih sa mašinama iz prastarih futurističkih filmova u kojima ljudi postaju robovima sopstvene tehnologije.

Tvrd otpor ovom zaista nužnom fotografisanju lica i ulica pružio je Ured za zaštitu podataka Republike Grčke. Tog maja 2009. godine grčki činovnici arogantno su stopirali rad Google-a, našavši za shodno da se «strogo zaštiti privatna sfera paušalno uslikanih osoba.» Predstavnici mašine za pretraživanje interneta, čiji se čvrst poslovni koncept sadrži u tome da odgovora na sva pitanja, reagovali su žustro, tvrdeći da program itekako vodi brigu o privatnosti uslikanih. Sva lica građana, jamčio je Google, brižno se zamagljuju.

Nesretni grčki bunt naivno su podržali tadašnji građani Zapadnog Balkona pitajući javnost: Šta je sa ostatkom tijela na fotografiji? Šta ćemo sa paušalnim pišačima i nagim tetama u sunčanom parku, fotografijama lične imovine, slikama djece ispred škole, lošenamjernim tajnim službama i dosjetljivim teroristima? Protesti protiv Google-a dostigli su vrhunac, kada je sa Balkona ciljano poletio prvi paradajz. No zebnje agresivnih aktivista bile su neopravdane, kritike skeptika sa interneta s pravom vrlo brzo izbrisane. Inovativni feature geografske tražilice je već tada uveliko i vrlo uspješno funkcionisao u Sjedinjenim Državama, Engleskoj, Japanu, Australiji, Novom Zelandu, Francuskoj, Spaniji, Italiji i Nizozemskoj. Milioni novih slika cirkulirali su internetom. Korisnici širom svijeta sa užitkom su gledali prizore gradova koje nikada neće vidjeti. Posebno zadovoljstvo za mnoge bilo je ukucati sopstvenu adresu, posmatrati svoju ulicu, svoj dom, kućna vrata na ekranu kompjutera.

Tekst preuzet sa bloga Amira Kambera

Autor: Amir Kamber

Odg. urednik: Svetozar Savić