Patnje porodice Bulgarides

Poznanici porodice Bulgarides pozvali su telefonom Gavrila da bi mu saopštili da je njegov šest godina stariji brat Teodoros ubijen u svojoj radnji. Kako su istražitelji kasnije utvrdili, na Teodorosa su bila ispaljena tri metka u glavu. Pri tom je korišten isti pištolj kao i kod drugih žrtava terorističke grupe Nacionalsocijalističko podzemlje (NSU), naime Češka 83. Za Gavrila se tada srušio čitav svijet - svog pravog oca jedva da je poznavao, njegov brat Teodoros bio mu je kao otac. "Pozvali su nas i rekli da je moj brat ubijen, i potom su uslijedila pitanja, i sve ostale neprijatne stvari, znate već", prisjeća se Gavril.

Užas na mjestu zločina

Vijest se brzo pronijela širom grčke zajednice u Minhenu. Porodica je tamo živjela od 1973., uživala je ugled i bila je vrlo poznata. U isto vrijeme je pozvan grčki pravoslavni sveštenik Apostolos Malamousis, i zamoljen da ode na mjesto zločina kako bi izgovorio molitvu. "Ušao sam u prodavnicu, gdje je žrtva sa ranama na glavi ležala na podu. Tamo su bili policajci. Rekao sam im da sam sveštenik", priča Apostolos Malamousis. Pokazano mu je gdje smije da stoji, a gdje ne, kako ne bi bili uklonjeni dokazi o ubistvu.

"Našao sam se pred užasnom scenom, stajao sam pred Teodorosom, njegovo lice deformisano od metaka, u ogromnoj lokvi krvi. Izgovarao sam molitvu..." Potom je tijelo prevezeno do kuće rodbine Teodorosove majke. "Pokušao sam da ih podržim koliko sam umio. Ali ni meni nije bilo lako da nađem reči utjehe poslije te scene", priča sveštenik.

Osumnjičeni - porodica

Idućeg dana za cijelu porodicu je počela nevjerovatna odiseja: Saslušavani su udovica Ivone Bulgarides i njene dvije kćerke, a potom i Gavril, njegova supruga, rođaci, prijatelji, poznanici kao i osobe koje porodica uopšte nije poznavala. Ispitivanja su se odužila - trajala su mjesecima. Pitanja su se vrtila oko žrtve, njenog kruga poznanika, o eventualnim kontaktima sa preprodavcima droge. Potom oko turske mafije, prostitucije, internet kriminala, trgovaca oružjem. Kćerke su upitane i da li ih je njihov otac seksualno zlostavljao. I sama udovica Ivone Bulgarides je bila osumnjičena da je ubila svog muža ili da je naredila njegovo ubistvo.

Istražitelji nisu pratili druge tragove, kaže Gavril: "Nije im niti jednom palo na pamet da ovo ubistvo povežu sa ostalim žrtvama, iako sam im još na prvom saslušanju i sam rekao da su ta ubistva povezana. Ali nije bilo reakcije. Oni su nadalje čačkali u naš privatan život."

Izgubljena čast

Uslijedila su beskonačna saslušanja. Tako je iznenada od žrtve Teodorosa Bulgaridesa postao osumnjičeni, a njegova cijela porodica je klevetana, kaže Angelika Leks, advokat Ivone Bulgarides. Ispitano je stotine svjedoka, ali nije razmatrana desničarska pozadina slučaja: "Ova tema se prosto ne pojavljuje u istražnim aktima. A to je zapravo potpuno nezamislivo, kada postoji ovakva serija ubistava u kojoj žrtve nisu njemačkog porijekla", kaže advokat.

Bjekstvo iz Njemačke

Za brata žrtve, Gavrila, svakodnevni život u Njemačkoj je postao nepodnošljiv. Od porodice su se udaljili svi rođaci, prijatelji i poznanici. Niko nije želio kontakt sa njima. Čak je i unutar porodice bilo problema. Vladalo je nepoverenje, očaj, beznađe. A onda su počeli da traže izlaz. Prva misao je bila - napustiti zemlju. Ali, gdje pobjeći?

Porodica je bila izolovana, njihovo socijalno okruženje se raspalo: "Kada niko sa tobom ne želi, to je vrlo teško, najteže. Zato smo se 2009. ponovo vratili u Grčku, poslije 37 godina života u Njemačkoj."

U tuđoj domovini

Gavril je pokušao da se snađe u Solunu, drugom najvećem gradu Grčke. Novi početak mu je teško pao. U zemlji u kojoj vlada kriza nije mogao da nađe pravi posao. Morao je da prodaje placeve, kako bi prehranjivao porodicu. Konačno je dobio posao kao vozač kamiona u inostranstvu. Nije dobio pomoć od države, niti riječ utjehe. Domovina nije htjela da zna za njega. Bila mu je strana, on se od nje otuđio.

Poslije dvije i po godine u Grčkoj, porodica je razmatrala mogućnost da se vrati u Minhen. U međuvremneu su u Njemačkoj otkrivene ubice. Sveštenik Apostolos Malamousis ih je konačo ubjedio da se vrate. Zahvaljujući njegovoj podršci, porodica Bulgarides je ponovo našla jedan stan. Danas Gavril radi kao vozač gradske čistoće, a njegova supruga kao čistačica u Ministarstvu pravde. Grad Minhen se trudi da ispravi greške iz prošlosti. Gavril je za to zahvalan.

"Radi se o istini"

Gavril se nada da će NSU-proces iznijeti istinu na vidjelo: Kako su mogli da se dese toliki propusti tokom razjašnjenja? Zašto bezbjednosni organi nisu istražili sve dokaze? Kakvu ulogu su imali informanti? Zašto su ubice izabrale baš njegovog brata?

Gavril kaže "da je policija pravilno protumačila neke dokaze u vezi sa drugim ubistvima, moj brat možda ne bi bio ubijen". On vjeruje da su istražitelji između 2001. i 2003. posjedovali mnoge dokaze, ali da su ih sasvim ignorisali: "A moj brat je ubijen 2005. To su stvari o kojima razmišljamo", kaže Gavril.

Autorke: Irene Anastasopulu / Ivana Ivanović

Odg. urednik: Senad Tanović