Pedeset godina Uskršnjih marševa

Dvije godine kasnije, prvi uskršnji marš krenuo je i u Njemačkoj. Kada su 1960 godine njemački pacifisti za uskrs krenuli prema Berggen-Hohneu, gdje se nalazio poligon američke vojske na kojem su isprobavane nove rakete tipa Honest-John, podesne za nošenje nuklearnog oružja, oni su važili za marginalce i naivne zanesenjake, prisjeća se Andreas Buro, jedan od organizatora prvog marša, i kasnije profesor politologije na Frankfurtskom univerzitetu:

"To je tada za nas bio veliki napor. Ljudi su nas dočekivali sa podsmjehom dok smo mi četiri dana išli sa našim transparentima kroz različita mjesta, do tog poligona u Bergen-Hohneu."

Od stotine do stotina hiljada demonstranata

Međutim, s vremenom je pokret rastao. Uskoro su se priključile antiratne grupe iz čitave Zapadne Njemačke. Bilo je to šaroliko društvo: od lijevih pacifista do desnih konzervativaca, od crkvenih do sindikalnih organizacija. Ta izmiješanost je bila nešto novo.

Istovremeno je iz godine u godinu rastao broj sudionika - od početnih 300 do 300 000 krajem šezdesetih. Grupica zanesenjaka pokrenula je lavinu iz koje je nastao čitav pokret:

"Bio je to široki socijalni pokret, nezavisan od stranaka. Razvila se nova, šarena protestna kultura.", kaže Buro.

Mirovnjaci bili korijen pokreta Zelenih

S vremenom je proširen i spektar tema: nije se više govorilo samo o razoružanju, već se zahtijevalo i više demokracije, pojavile su se ekološke i feminističke teme. Vrhunac Uskršnjih marševa bio je početkom osamdesetih, kada su stotine hiljada ljudi protestirale protiv stacioniranja novog nuklearnog oružija i raketa kratkog dometa u zemlji. Jedan od rezultata je bio i nastanak stranke Zelenih. Ona je, međutim, svoje pacifističke korijene u međuvremenu napustila, objašnjava Mani Stenner, iz Koordinacuionog odbora mirovnih inicijativa:

"Zeleni imaju svoje korijene u novim socijalnim pokretima za zaštitu okoline, i feminističkim, ali prije svega u mirovnom pokretu. Oni su to svoje porijeklo, međutim, izdali kada su 1998 pristali sudjelovati u ratu u Jugoslaviji. Oni više nisu dio pokreta."

Mirovnjaci upozoravaju: Ako zatreba ponovo ćemo na ulice

Danas na uskršnjim marševima širom Njemačke sudjeluje manje ljudi, negdje nekoliko stotina, drugdje hiljadu. Mirovni pokret je odavno pronašao druge metode djelovanja i protesta. Ali kada se situacija opet zaoštri, mirovnjaci lako mogu mobilizirati mase - pokazalo se to prije pet godina kada se protestiralo protiv rata u Iraku, napominje Stenner:

"Naš svakodnevni rad nije spektakularan, o tome se ne izvještava u dnevniku. Ali kada se pred vratima pojavi nova ratna prijetnja, uskoro možda u Iranu, mi smo u stanju za pola dana koordinirati akcije širom zemlje, štampati letke i u Berlinu sakupiti 500 000 ljudi."