Pet godina od sporazuma EU i Turske: Samo što dalje od EU
18. mart 2021
Bilo je to u ožujku/martu 2016. Jedan od onih beskrajnih summita na kraju kojih su umorni šefovi vlada najavili teško postignuti kompromis: sporazum o izbjeglicama između EU-a i Turske je proslavljen kao uspjeh evropske politike. Cilj je bio smanjiti broj izbjeglica koje su u Evropsku uniju balkanskom rutom dolazile preko Grčke.
Nakon velikog vala izbjeglica 2015. godine, politički je pritisak porastao do te mjere da se tražilo rješenje po svaku cijenu. Te godine je u Grčku stiglo prema navodima Evropske komisije više od 850.000 ljudi.
- pročitajte i ovo: Migrantska kriza se nastavlja - bez dogovora EU
Pragmatično rješenje
Mehanizam se činio jednostavan: grčke vlasti trebale bi brzo provjeriti sve koji dolaze imaju li pravo na azil. Oni za koje se utvrdi da ga nemaju bili bi vraćeni natrag u Tursku. Zauzvrat, EU je trebao preuzeti isti broj tražitelja azila iz grčkih kampova u različite zemlje članice. Uz to, Evropljani su platili oko šest milijardi eura za zbrinjavanje gotovo četiri milijuna sirijskih izbjeglica koje već žive u Turskoj.
U to su vrijeme kritičari govorili o rasprodaji humanitarnih vrijednosti i prepuštanju politike azila EU-a turskom predsjedniku Reccepu Tayyipu Erdoganu koji je vladao sve više autokratski. Ali Angela Merkel, koja je važila za glavnu pobornicu sporazuma, branila je dogovor u Bundestagu: "Kada se radi o morskim granicama nema drugog načina nego razgovarati sa susjedima, ako ne želite dopustiti da se ljudi utope i da krijumčari preuzmu glavnu ulogu", rekla je ona. "I zato je sporazum s Turskom uzor za druge takve sporazume, s Egiptom, s Libijom – kada ona jednog dana bude imala neku razumnu vladu, s Tunisom i drugim zemljama, gdje god je to potrebno."
Djelomično uspješan dogovor
Sporazumi s drugim mediteranskim zemljama još uvijek nisu postignuti, no čini se da je u jednom aspektu dogovor s Turskom uspio: 2020. godine broj izbjeglica koje su pristigle u Grčku je pao na oko 15.000 ljudi.
Gerald Knaus, stručnjak za migracije koji se smatra jednim od idejnih tvoraca sporazuma, smatra da je sporazum bio opravdan: "Prošle je godine preko 90 posto Sirijaca koji su godinama bili izbjeglice u Turskoj, ostalo tamo. Od 2014. je Turska zemlja s najviše izbjeglica na svijetu, primila je otprilike tri puta više Sirijaca nego cijela EU", kaže Knaus. "A to znači da je prošle godine, zahvaljujući podršci EU-a Turskoj, malo Sirijaca krenulo na put, jer stotine tisuća njihove djece idu u školu i imaju pristup zdravstvenom i socijalnom sustavu."
Međutim, mnoge izbjeglice u Turskoj i dalje žive u lošim uvjetima a svi nemaju pristup obrazovnom sustavu. S druge strane, novac pristigao na osnovu sporazuma o izbjeglicama je potrošen. Humanitarne organizacije hitno čekaju na nova sredstva.
- pročitajte i ovo: NeMo: "Tražimo da Njemačka primi maloljetne migrante iz BiH“
Nove migrantske rute
Naravno, i drugi faktori igraju ulogu zašto manje ljudi dolazi u Grčku. Tako primjerice izbjeglice i migranti iz afričkih zemalja već dugo koriste put preko Libije do Italije. Španjolska ima posebne sporazume, na primjer s Marokom, tako da izbjeglice ne mogu doći u Španjolsku ili bivaju vraćene. A organizacije za zaštitu ljudskih prava se žale na brojna kršenja tih prava na vanjskim granicama EU od zatvaranja balkanske rute i stupanja na snagu sporazuma između EU i Turske.
Uz to je, prema procjenama, do sada iz Grčke u Tursku vraćeno manje od 3.000 izbjeglica. A program preseljenja u druge evropske zemlje već je i ranije bio izuzetno spor, a pandemija ga je potpuno zaustavila.
Do sada EU nije pokrenuo ni namjeravanu reformu zajedničke politike azila kako bi trajno i održivo regulirao migraciju prema Evropi. Svi planovi propadaju prvenstveno zbog sporova oko moguće preraspodjele izbjeglica između država - posebno zbog otpora nekih istočnoeuropskih zemalja.
- pročitajte i ovo: Kanari: Migranti umjesto turista
Bijedni uvjeti u kampovima u Grčkoj
Kada je sporazum o izbjeglicama dogovaran, namjera nije bila da grčki otoci postanu zadnja stanica za tisuće izbjeglica. Grčko pravosuđe nije u stanju izaći na kraj s velikim brojem zahtjeva za azil. Gerald Knaus smatra da nije realno da "zemlja u kojoj je više zahtjeva za azil po glavi stanovnika nego u cijelom EU-u može brzo donositi presude o tome ko se mora vratiti".
Šokantni uvjeti na grčkim otocima, gdje je povremeno 40.000 ljudi živjelo u kampovima predviđenim za samo nekoliko hiljada, postali su simbol neuspjele evropske izbjegličke politike.
Požar u kampu Moria prošle zime skrenuo je pozornost svijeta na to neodrživo stanje. Dok je nova konzervativna vlada u Ateni pooštrila politički ton i mjere protiv izbjeglica, Bruxelles je platio stotine milijuna eura pomoći, ali nošenje s krizom je uglavnom prepustio Grčkoj.
"Dogovor EU-a i Turske tamna je mrlja u politici EU-a o ljudskim pravima", kaže Imogen Sudbury iz humanitarne organizacije International Rescue Committee (IRC), "a cijenu plaćaju ljudi koji traže zaštitu, uključujući njih 15.000 zarobljenih na grčkim otocima".
- pročitajte i ovo: Moria: emocionalna rasprava u Europskom parlamentu
Zakazala je izbjeglička politika EU-a
U proljeće 2020. je turski predsjednik Erdogan ucijenio EU i iznenada prebacio tisuće ljudi na kopnenu granicu s Grčkom. Atina je blokirala granicu i koristila grubu silu u sprječavanju migranata da uđu u zemlju. Brutalne slike pokazale su sav neuspjeh EU-a da osigura poštivanje ljudskih prava.
Turska već dugo zahtijeva novu verziju sporazuma i više novca. Uz to, kritizira činjenicu da nisu ispunjena politička obećanja o olakšavanju izdavanja viza za njene građane i o novom carinskom sporazumu.
Europljani to opravdavaju antidemokratskom politikom Ankare i sve većim kršenjima ljudskih prava u zemlji. No program financijske pomoći sirijskim izbjeglicama u Turskoj je ipak bez velike pompe produžen do sljedeće godine.
Procjenjuje se da u Grčkoj i dalje živi oko 100.000 izbjeglica – mnogi od njih već godinama. Za sada niko u Evropi ne pokazuje namjeru da ih u nekoj doglednoj budućnosti primi u svoju zemlju.