Picula: "BiH je dodatno složena"

Deutsche Welle: Vaša uloga na novoj dužnosti je reguliranje uvjeta za dodjelu 14,5 milijardi eura iz IPA III programa za šest država Balkana koje još nisu članice EU-a. Kako ocjenjujete hrvatske susjede, obzirom da se programiranje ubuduće neće temeljiti na omotnicama s novcem za pojedine zemlje, nego na tematskim i projektnim prioritetima poput vladavine prava, osnovnih ljudskih prava i migracije, socioekonomskog razvoja i slično?

Tonino Picula: Crna Gora je status kandidatkinje stekla još 2010. godine, Srbija dvije godine kasnije, a Bosna i Hercegovina još uvijek nije i teško je reći kad će. Bosna i Hercegovina objektivno nazaduje, izostaju političke, gospodarske i socijalne reforme i to potiče ionako loše međustranačke odnose i blokadu institucija, što se očituje i u njihovom korištenju EU sredstava. U BiH se nedovoljno poštuju načela jednakopravnosti, supsidijarnosti i federalizma, nužni da bi BiH dovršila tranziciju u djelotvornu i potpuno funkcionalnu državu.

Crna Gora je otvorila ukupno 32 od 35 poglavlja u pregovorima, a tri su privremeno i zatvorena. Izvješće Europske komisije (EK) za 2018. godinu otkriva manjkavost u području povjerenja u izborni sustav, ali s druge strane, Crna Gora ostvaruje umjeren napredak u pravosuđu, a isti napredak ostvaruje i u javnoj upravi, u pogledu racionalizacije i depolitizacije, gdje je potreban dodatni trud. Tako treba promatrati i prioritete za korisnike u IPA III.

Prema izvještaju EK za 2018., Srbija i dalje zaostaje u vladavini prava i medijskim slobodama, dok je napredovala u područjima gospodarstva i regionalne suradnje. Već sam govorio o Vučićevoj ulozi u urušavanju neovisnosti institucija i vladavini prava, kao i izostanku volje da se do kraja riješe pitanja nestalih u ratovima u Republici Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Srbija ima otvorenu EU perspektivu, no pitanje je i koliku realnu volju za pridruživanjem Uniji Vučićev režim pokazuje vezujući svoju sudbinu u velikoj mjeri uz Rusiju, odnosno uz Putinov režim.

Zbirno gledajući, problemi koji se mogu nazvati zajedničkim, i na čemu će se morati inzistirati kroz financiranje u IPA III, je slabo razumijevanje vlastite uloge i funkcija institucija koje bi trebale biti nositelji i provoditelji vladavine prava, zaštite ljudskih prava, učinkovitosti sudstva, zaštite manjina, zaštite okoliša.

Prilikom imenovanja rekli ste da je od strateškog interesa za RH da na svim svojim granicama jednog dana ima druge članice Europske unije. Što može Hrvatska činiti u tom smjeru?

Hrvatska je jedina zemlja koja je svoj proces ulaska u EU započela prije institucionalnog zamora proširenjem i završila nakon velike recesije. Samo po sebi, to je bilo iskustvo koje je donijelo određenu 'institucionalnu mudrost', koju bi mi mogli prenijeti drugim zemljama regije koje su potencijalne članice.

Hrvatska je zbog naslijeđenih slabosti nastalih tokom ratnih i autoritarnih devedesetih bila pod puno većom lupom EU, a BiH, Kosovo, Srbija i Crna Gora u kategorijama vladavine prava, zaštite ljudskih prava i generalnog institucionalnog razvoja i dalje imaju puno za naučiti i od takve Hrvatske. Bez toga, članstvo u EU je za zemlje regije teško ostvariv cilj. S druge strane, kao članica EU, Hrvatska može i treba uvjeriti druge zemlje članice da nam je u zajedničkom interesu integriran tzv. zapadni Balkan i za to pridobiti dodatne saveznike.

Kako komentirate česte nesuglasice hrvatskih političara na vlasti s njihovim kolegama u Srbiji ili Bosni i Hercegovini, a mimo procesa koji spadaju u pretpristupnu proceduru za EU?

Promatrajući proteklih dvadesetak godina, ne mogu se oteti dojmu da prije svega desničarske vlade u svim tim zemljama koriste neriješena pitanja, poput granica i međunacionalnih tenzija, za mobilizaciju svojih birača. Pogotovo prije izbora. Odgovore na druga, egzistencijalna pitanja gotovo da ne nude. Odnosi između Republike Hrvatske i Republike Srbije opterećeni su, očekivano, pitanjem nerazriješenih ratnih zločina, sudbina ubijenih i nestalih, kao i povratom imovine i povratkom izbjeglica. Pokazalo se da političarima desnog spektra takva pitanja i nije u interesu rješavati.

BiH je još dodatno složena, sve tri nacionalne političke elite ustvari su nezainteresirane za razrješenje gordijskog čvora kako bi nefunkcionalni daytonski poredak, izborni i politički sustav bio nadograđen uz očuvanje teritorijalne cjelovitost te zemlje.

Kada gledamo širi kontekst razrješenja političkih sukoba nastalih u proteklih tridesetak godina, jedini istinski uspjeh koji smo vidjeli u ovom desetljeću je Prespanski sporazum između Grčke i danas Sjeverne Makedonije. To je bio uspjeh dvije socijaldemokratske stranke, odnosno dvojice političara lijevog centra, Ciprasa i Zaeva, a i sjajan primjer napretka jedne zemlje na putu prema EU.

Kako gledate na faktičnu ulogu Hrvatske kao predstraže EU-a, ali i na ukupnu politiku EU-a prema izbjeglicama iz Azije i Afrike? Osim što je najveći problem te politike, naravno, to što ne postoji jedna čvrsta zajednička platforma, nego su zemlje-članice podijeljene oko tog pitanja.

Iskustva izbjegličke krize u EU su posljednjih godina potvrdila da za ljude koji su od rata i nemaštine pobjegli iz svojih zemalja ne postoji jednostavno, jedinstveno i neupitno sretno rješenje. Hrvatska kao članica izrazito izložena migrantskim rutama ne smije postati talac jedne gotovo nedefinirane EU politike. Bez obzira na to, i Unija i Hrvatska u odnosu prema tim ljudima moraju biti humaniji na tragu vlastitih polaznih vrijednosti.

Smatram da izbjegličke valove prema Europi nećemo zaustaviti žilet žicom na vanjskim granicama, nego aktivnijom ulogom EU u međunarodnim odnosima, odnosno djelotvornijim pristupima na uklanjanju uzroka ekonomskih migracija i onih uzrokovanih klimatskim faktorima i sukobima. To će u budućnosti konkretno značiti veću političku i ekonomsku prisutnost Unije u regijama najviše pogođenim klimatskim promjenama, ekonomskom nejednakošću i sukobima. EU mora nastaviti ispunjavati svoju ulogu globalnog lidera u pružanju razvojne pomoći, promicanju poštenijih trgovačkih praksi odnosno vezivanja sporazuma o međunarodnoj trgovini za klauzule o poštivanju ljudskih prava i zaštite okoliša. EU u idućem razdoblju treba djelovati ne više samo kao soft nego i kao - smart power!

Tonino Picula je hrvatski političar iz redova Socijaldemokratske partije Hrvatske. Bio je ministar vanjskih poslova u vladi Ivice Račana, trenutno je jedan od hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android